Novosti

Duhovne vježbe
Godišnje duhovne vježbe za članove Hrvatske franjevačke kustodije održane su u samostanu sv. Ante u Chicagu od 22. do 25. rujna 2008. 
            Voditelj duhovnih vježbi bio je dr. fra Nikola Vukoja, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba i redoviti profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. Fra Nikola je govorio o temeljnim vrijednostima franjevačke karizme - o bratstvu kao daru, obvezi i izazovu. 

friars

Prvi red - The First Row: fra Ivan Strmečki, fra Jerko Kučan, fra Ilija Puljić, fra Marko Puljić, fra Ivica Majstorović, fra Frano Musić, fra Ljubo Krasić;
Drugi red - The Second Row: don Mate Bižaca, fra Jozo Grubišić, fra Lawrence Frankovich, fra Ante Bekavac, fra Miro Grubišić, fra Ljubo Lebo, fra Stephen Bedeniković, don Tony Kcira;
Treći red - The Third Row: fra Philip Pavich, fra Jozo Grbeš, fra Jozo Čuić, fra Josip Galić, fra Pavo Maslać;
Četvrti red -  The Fourth Row: fra Stjepan Pandžić, fra Nikola Pašalić, fra Častimir Majić, fra Vjekoslav Bambir, fra Nikola Vukoja


Susret hrvatskih pastoralnih djelatnika
Redoviti godišnji susret pastoralnih djelatnika iz Sjeverne Amerike i Kanade održan je od 13. do 16. listopada u župnom dvoru u Victoriji u Kanadi kod župnika fra Jure Marčinkovića. Na susretu se okupilo tridesetak svećenika i redovnica koji djeluju među Hrvatima na tim prostorima. 
            Susret su organizirali delegati tih dviju zemalja mons. Ivan Vukšić, koji djeluje u župi Presvetog Trojstva u Oakvillu, i fra Marko Puljić, kustos hrvatskih franjevaca iz Chicaga.
Na susret je došao i dubrovački biskup Želimir Puljić, predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za inozemnu pastvu, koji je održao nekoliko predavanja o svetom Pavlu u godini koja je posvećena tom velikom misionaru.
            Pavao, sin fanatičnog farizeja, nije bio rođen u tihom zaselku galilejskih dolina, nego u buci velegrada Tarza u kojem su živjeli ljudi mnogih narodnosti i jezika. I on je "morao" postati kozmopolitom koji nije htio znati za razliku između Hebreja i Grka. No, kao član naroda koji je Bog odabrao, smatrao je kako su svi drugi narodi ništarija, a to će od malog i prkosnog Taržanina učiniti tako nasilnog mladića da će biti potrebna sila s neba da ga ukroti i slomi, rekao je predavač.
            Predavač je najprije objasnio Taržaninov sudar s kolegom sa studija, s đakonom Stjepanom, a onda obračun Nazarećanina s tim prkosnim i oholim Izraelcem kod Damaščanskih vrata. U drugom predavanju mons. Puljić "u riječi i slici" predstavio je tri Pavlova misijska putovanja. Posebice je opisao suradnju Pavla i Barnabe na brojnim križnim postajama na kojima su kroz ljutu nevolju upoznavali Božju volju. I doživjeli tri vrste progonitelja i protivnika: Židove -  tvrdokorne čuvare Zakona, zatim manipulirane žene, te gradske oce kojima je bilo stalo do političkoga reda i mira u gradu, a ne do religije i religijskih vrednota.
            No, nemirni i neumorni Pavao planira i hoda. I nije ga lako slijediti i njegove naputke izvršavati. Prije početka drugoga misijskog putovanja on nije smatrao "uputnim sa sobom voditi Barnabina nećaka Marka koji ih je u Pamfiliji napustio i vratio se u Jeruzalem" (Dj 13, 13). Zbog toga se Pavao razišao s Barnabom koji je onda s Markom pošao na Cipar.
            Nakon viđenja u Troadi Pavao krene u Grčku i dođe u Filipe, grad prvoga dijela Makedonije gdje će od tada osvajati Grčku za Kraljevstvo Božje. Bilo je to putovanje malo manje od pet tisuća kilometara, od čega polovicu pješice. Tako je razlaz s Barnabom omogućio "otkriće" Europe.
            Predavač je zapitao tko je povezao njega, Pavla iz Tarza, Silu iz Jeruzalema, Timoteja iz Listre i Luku iz Antiohije, "četiri biserne duše" na istom poslu i zadatku? Tko je upravljao tajanstvenim njihovim putovima da se na tim daljinama sretnu i upoznaju, da se zbliže i zavole? Tajanstveni Bog bio je glavni redatelj svih zbivanja i prvi pokretač njihovih povijesti, istaknuo je biskup Puljić.
            U posljednjem razmatranju poslije pokorničkog bogoslužja predavač je izložio Pavlove preporuke mladom Timoteju i njegove očinske savjete iz poslanice koju je pisala Pavlova drhtava ruka. Donoseći zatim i oproštajni Pavlov govor u Miletu (Dj 20, 17-38) lako je osjetiti gorljivog apostola koji propovijeda neustrašivo i smjelo, istaknuo je mons. Puljić. Posebice je dirljivo osjetiti s kakvom brigom i ljubavlju pazi na Božje stado koje mu je povjereno.
            Biskup je poželio svećenicima i pastoralnim suradnicama da Pavlovim žarom navješćuju Riječ Božju i dijele svete tajne.
            Susret je završio svečanim misnim slavljem u župnoj crkvi Sv. Leopolda Mandića u kojoj su se okupili i vjernici koji su ostali i na zajedničkoj večeri u novoj dvorani koju su izgradili u posljednjih šest mjeseci.  (I. V. S. D. M.P.)

Prvi red: s. Marcela Primorac, p. Ivan Gerovac - SJ, rev. Domin Vladić, s. Smiljana Delonga; 

Drugi red: s. Marina Ivanković, s. Izabela Galić, fra Marko Pujić, mons. Želimir Puljić - biskup dubrovački, fra Juro Marčinković, mons. Ivan Vukšić, rev. Mate Bižaca, rev. Franjo Višaticki, rev. Adam Tabak;

Treći red: fra Nikola Pašalić, s. Bernadette Copak, rev. Josip Kos, s. Alojzija Banović, fra Jozo Grubišić;  Četvrti red: rev. Ivan Cestar, fra Ivica Majstorović;  Peti red: fra Pavo Maslać, rev. Ilija Petković, fra Miro Grubišić, s. Viktorija Predragović, fra Jozo Čuić i fra Dujo Boban.


Oproštaj od generalne konzulice
Hrvatska zajednica srednjeg dijela SAD-a (Midwesta) u listopadu 2008. srdačno se oprostila od svoje dosadašnje generalne konzulice Rupublike Hrvatske, Marice Zorice Matković.
            Generalna konzulica Matković, sa sjedištem u Chicagu, svojim je prednim radom, profesionalnošću i pored svega srdačnim pristupom ljudima bila izvanredno prihvaćena među hrvatskim iseljenicima tog dijela Amerike.
Hrvatski svećenici su joj zahvalni, kao i ostalim članovima Generalnog konzulata, za izvanrednu suradnju s hrvatskim župama toga područja i čestitaju joj na unaprijeđenju. Gospođica Matković će od sada obavljati službu Veleposlanice RH u Svetoj Zemlji.


Dobrodošlica
s.galicPočetkom listopada 2008., došla je u Chicago sestra Silvija Dinka Galić. S. Silvija Dinka je članica Školskih sestara franjevki iz Mostara.  S njom je došla i provincijalka, s. Jelenka Puljić, u posjet svojim sestrama koje rade u New Yorku, Chicagu i Norvalu u Kanadi.
     Odlukom uprave Provincije sestara u Mostaru, s. Silvija će raditi umjesto s. Ide Vidović koja se vratila u svoju sestarsku zajednicu u Hercegovini.
     Dok s. Idi upućujemo zahvalu za protekli rad, s. Silviji Dinki izražavamo dobrodošlicu i ugodan boravak u Chicagu.


 

Proslava Velike Gospe u Chicagu 2008.

Po stodrugi put zaredom prošla je svečana procesija ulicama grada Chicaga, u četvrti Bridgeport, povodom svetkovine Velike Gospe. I ove godine su mladi župe sv. Jeronima, obučeni u hrvatske narodne nošnje iz raznih pokrajina stare Domovine, nosili sliku Gospe Sinjske koja je, kao preslik originala,  godine 1912. iz Sinja donešena u Chicago.

slideshow (kliknite za slideshow)


U svečanoj povorci od nekoliko kilometara, predvođenoj „Grand Marshalima“, sudjelovala su sva hrvatska društva koja su povezana s hrvatskom župom sv. Jeronima, desetci glazbenih orkestara i svečano ukrašenih platformi koje vuku automobili – „floats“, generalna konzulica RH u Chicagu Zorica Marica Matković, članovi gradske uprave i države Illinois, prvopričesnici, krizmanici, ministranti, svećenici i mnoštvo vjernika. Kao i obično, i ovaj put na proslavu Velike Gospe došli su hodočasnici sa svih strana grada Chicaga i države Illinois, ali i iz drugih država SAD-a: Indijane, Wisconcina, Missisourija, Michigana... Bilo ih je i iz Kanade.
Pred crkvom sv Jeronima, 15. 8. 2008.

Svake godine, nekoliko dana prije proslave Velike Gospe, bira se vrijedna obitelj u župi koja obnaša ulogu „Grand Marshalls“  zapovjednika svečanosti. To su ove godine bili Catherine i Nick Perisin, roditelji sedmero djece. S unučadi, obitelj danas broji 34 člana.
Euharistijsko slavlje je predovodio vel. Tonči dr. Matulić, profesor moralne teologije i socijalnog nauka Crkve na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s desetak svećenika. Čikašku nadbiskupiju je predstavljao pomoćni biskup Gustavo Garcia-Siller, vikar vikarijata u kojem je župa sv. Jeronima jedna od osamdeset i pet župa.
Očito oduševljen procesijom prije svete mise i mnoštvom vjerničkog puka, profesor Matulić je zanosno govorio o značenju velike svetkovine Marijina uznesenja na nebo. Istaknuo je kako je lijepo čuvati tradiciju proslave ove velike crkvene svetkovine, u Chicagu protkane procesijom i obilježjima slavlja Gospe Sinjske, i čuvati u sjećanju slavlja ostalih Marijanskih svetišta u Hrvatskoj – od Marije Bistrice, Sinja, Aljmaša, Trsata, Širokog Brijega i mnogih drugih dragih mjesta. Ali, ako bi samo čuvanje baštine, bez obzira koliko je ona bogata i nama draga, bio jedini ili najveći razlog, bilo bi to premalo. Postoji nešto mnogo dublje od tradicije i nama drage baštine, nešto što se nalazi u dubini našega bića, a to možemo nazvati svojim osobnim svetištem, kamo se po sakramentima uselio Krist i tako nas spasio i otkupio te pripravio za vječno zajedništvo s vječnim Bogom. U Kristu nam je Bog poručio i posvjedočio da nas voli ljubavlju koja se posve daruje, do smrti, ali je smrt ne uništava nego u vječni život pretvara. To je nesebična ljubav koja je posve oslobođena svih interesa te je drugačija od bilo čega što ovaj svijet može ponuditi kao najuzvišeniju vrijednost. U usporedbi s njom sve je sitnica i prah i ona je zalog vrijednosti toga Bogom obogaćenog svetišta u nama, a onda i snaga naše sigurnosti unatoč svih nesigurnosti u koje nas životne situacije mogu gurnuti. Tu, u našem svetištu, naglasio je propovjednik, otkrivamo ljepotu i vrijednost onoga što smo i tko smo, ljubljena djeca Božja i odsjaj njegova lika, a današnja svetkovina Marijina uznesenja na nebo poručuje nam da to, što nam je Bog darovao i čime nas je posvetio, teži i vuče nas prema vječnosti u koju je Marija uznesena. Zato nam je sudbonosno važno vjerom i mislima spustiti se u svoju vlastitu dubinu – u svoje svetište, otkriti snagu i radost koje u njemu počivaju i njima, poput Marije,  rasvijetliti sve svoje životne trenutke i situacije.
Kršćani mogu i moraju biti ljudi radosti i optimizma jer su voljeni božanskom ljubavlju, pa prema tome i nadahnuće za istinsku obnovu svijeta u kojem živimo i u kojem se trajno ponavljaju žalopojke o svemu i svačemu, kao da nemamo nade, naglasio je profesor Matulić. Krist je naša nada i sigurnost. Utjelovljenje Božjeg Sina nije nikakva utopija nego apsolutna istina, zato nas vjera u Krista oslobađa od ljudskih utopija i apsolutizama koji su nastali kao proizvodi ljudske ograničenosti.
Svaki susret s euharistijskim Kristom je novo obogaćenje našeg vlastitog svetišta, pogotovo na ovakve uzvišene dane kao što je ovaj, Marijina uznesenja na nebo ili Velike Gospe, i tu je razlog naše radosti i ushićenosti, a onda i poticaj za čuvanje i razvijanje dragih i vrijednih tradicija koje su nastale u našem hrvatskom narodu kao izrazi vjere i odanosti Bogu i Mariji, poručio je nazočnima profesor Matulić.
Župljani su se duhovno pripravljali devetnicom za proslavu Velike Gospe. Svaku večer drugi svećenik je predvodio misno slavlje i govorio o temeljnim kršćanskim vrijednostima.
Župnik fra Jozo Grbeš i župni vikar fra Ivan Strmečki, župni odbor i veliki broj vrijednih članova župe uložili su mnogo truda u pripravi i tijekom proslave da nazočnima bude ugodno, duhovno obogaćujuće, ali i zabavno uz osvježenja, pečenja s ražnja i roštilja, „fritule“, nagradne igre, lutriju i dobru glazbu.
Svečani i bogati vatromet u večernjim satima bio je kruna ovogodišnje proslave Velike Gospe, svečanosti koju tim imenom izgovaraju svi u ovom dijelu grada Chicaga – Talijani, Irci, pa čak i Kinezi – bogate tradicije koju je grad Chicago službeno proglasio najstarijom proslavom u Chicagu s neprekidnim godišnjim održavanjem na istom prostoru.  (Fra Marko Puljić).


Proslava sv. Ante u Chicagu
Sveti Ante privlači vjernike uvijek i posvuda, pa tako i u Chicagu kod hrvatskih franjevaca u samostanu sv. Ante. Vremenske prognoze nisu obećavale lijepo vrijeme za ovogodišnju proslavu. Cijeli svibanj i početak lipnja obilovali su kišom kao rijetko prije. Kiša je padala do pola sata pred početak večernje svete mise, a onda prestala i sunce izašlo. Kišobrani su uklonjeni, procesija počela te uz pjesmu sv. Anti započelo misno slavlje, koje je predvodio fra Ante Bekavac, župni vikar u župi Srca Isusova u Chicagu. Fra Ante je lijepo govorio o snazi i ljepoti Božje Riječi koju je sveti Ante životom i riječima snažno navješćivao i tumačio. Budući da je Božja Riječ duboko ušla u svečev život, istaknuo je propovjednik, ona ga je učinila privlačnim u ono vrijeme i za sva vremena, jer Bog je onaj koji privlači kad ga se istinski susretne i upozna. Pravi susret s Bogom događa se po slavljenju euharistije i kroz čitanje i slušanje Njegove Riječi te življenja po njoj, a ne samo „kroz rukovanje s njom“. Na kipovima i slikama sv. Antu vidimo kako drži knjigu Evanđelja i Dijete Isusa. To je zato što je sv. Anti Krist i Njegovo Evanđelje bilo najsnažnije nadahnuće za život.
Poslije euharistijskog slavlja uslijedio je blagoslov djece po zagovoru sv. Ante i ljubljenje njegovih moćiju. Hodočasnici su potom ostali do kasno u noć u ugodnim razgovorima i pjesmi. 


 

Svećeničko ređenje u Chicagu

U Hrvatskoj katoličkoj misiji Bl. Alojzija Stepinca u Chicagu, u petak 6. lipnja 2008. godine zaređeni su za svećenike dvojica članova Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM, fra Velimir Bagavac i fra Josip Mioč. Zaredio ih je kotorski biskup msgr. Ilija Janjić. Na ovo svečano slavlje došli su iz Domovine provincijal dr. fra Ivan Sesar, vikar provincije dr. fra Miljenko Šteko, meštar bogoslova i definitor provincije fra Ljubo Kurtović, kolega ređenika fra Ivan Landeka (ml.) te još desetak članova Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji i drugih svećenika koji služe među hrvatskim iseljenicima od New York do Los Angelesa, nekoliko časnih sestara i lijep broj vjernika iz Chicaga i okolice.  Kandidate za ređenje predstavio je kustos fra Marko Puljić.

 With Bishop Ilija Janjic of Kotor

Pozdravljajući ređenike, ugledne goste i sve nazočne, biskup je u svojoj homiliji istaknuo svoju veliku radost i zadovoljstvo što je mogao doći iz „Zaljeva hrvatskih svetaca“ – iz Boke Kotorske u Chicago i podijeliti sakrament svećeničkog reda dvojici članova „slavne i mučeničke“ Hercegovačke franjevačke provincije. Također je izrazio uvjerenje da se s njim u tom euharistijskom slavlju raduju i fra Velimirovi roditelji te fra Josipov otac „iz Očeva doma“, a Josipova mama iz daleke Šujice. Ređenike je upozorio da je to dan njihova posvećenja u kojem im se „dodaje još jedan identitet – svećenički“, koji će, „uz onaj ljudski, nacionalni, vjernički i redovnički morati čuvati kao zjenicu oka svoga“. Tih pet identiteta je lako nabrojiti, ali ih je teško održati da kao dragulji ukrasuju njihovu osobnost. Ako u njihovim životima ti identiteti budu prepoznatljivi, onda će zacijelo moći svjedočiti za Krista patnika i pobjednika.  

Važno je uvijek imati na umu, rekao im je biskup, da ih je Krist pozvao u svoju službu, da u Njegovo ime s oduševljenjem, „puni božanskoga žara i nepatvorene radosti“ dijele Njegova otajstva. A to je moguće kad molitva ima prednost pred djelovanjem. „Ne možemo ni trenutak živjeti u Njegovoj velikoj nazočnosti a da u sebi ne osjetimo čežnju da Ga još više upoznamo i uz Njega prionemo, a to se ne može bez molitve.“ Potrebno je biti svjestan, naglasio je biskup Janjić, „da u svijetu u kojem živimo nećemo opstati ako ne 'pojačamo ton' svojeg duhovnog života – svjedočeći s pojačanim uvjerenjem da pripadamo Gospodinu i to u potpunosti, bez rezerve. Ne zaboravimo da je stvarnost našeg potpunog predanja Kristu preko Euharistije. Tu nam Isus ne daje tek 'nešto', nego sama sebe. Stoga naša najljepša i najdraža molitva neka bude slavljenje Presvete Euharistije. I kao što nema zdravog života bez disanja čistog zraka, tako nema ni duhovnog svećeničkog života bez Euharistije. Tu u prisnom susretu s Kristom, iz dana u dan 'u drugovanju' s našim Gospodinom se izgrađuje i čuva naš svećenički identitet.“  

U životu svećenika značajnu ulogu ima i Blažena Djevica Marija, upozorio je biskup. „Naš duhovni odnos s njom ne bi se smio svoditi samo na čin pobožnosti, već bi se trebao njegovati trajnim i potpunim predanjem poput pokojnoga pape Ivana Pavla II., Totus tuum – Posve Tvoj, u zagrljaju uvijek Djevice, čitavog našeg života, cijele naše službe, jer ona nam je postala Majkom u redu milosti ( LG 61)... Povjerimo se zagovoru Djevice, Svete kraljice apostola, Kraljice mira! Gledajmo s njom Krista u stalnoj težnji da poput nje budemo potpuno i do kraja Kristovi. Naša okrenutost i potpuno predanje Kristu, poput Marije, sačuvat će naš ljudski,vjernički, redovnički i svećenički identitet.“

U čuvanju svojih dragulja – identiteta, trebaju se novoređenici, upozorio ih je biskup Janjić, pored Blažene Djevice Marije, utjecati i pomoći svetaca Kristove Crkve, a posebno svetaca iz našeg hrvatskog naroda, u prvom redu bl. Alojzija Stepinca, koji se poklicao „samo pred Bogom, a pred ljudskim silama je uvijek stajao uspravno.“  Zatim, neka im za uzor budu i slavni franjevački mučenici Crkve u Hercegovini, te Božji miljenici Boke – Zaljeva hrvatskih svetaca, da bi kao svećenici i redovnici mogli uspješno obaviti svoje poslanje u ovom vremenu sve snažnije globalizacije, koja ruši mnoge dosadašnje vrijednosti i unosi nesigurnost, istaknuo je biskup Janjić.

Na završetku euharistijskog slavlja, voditelj misije fra Ivica Majstorović pozvao je sve nazočne na prigodni domjenak.

Fra Velimir Bagavac je rođen u Kaknju godine 1980, a djetinjstvo je proveo u Kraljevoj Sutjesci. U vrijeme Domovinskog rata  s roditeljima i dvojicom braće, nakon lutanja od mjesta do mjesta, konačno je našao kutak mira u Hercegovini, u Bobanovu selu u župi Aladinići. U novicijat je ušao godine 2001. kao član Hercegovačke franjevačke provincije i proveo ga u Livnu, s novacima Bosne Srebrene. Nakon novicijata studirao je filozofiju i teologiju na Katoličkom bogloslovnom fakultetu u Zagrebu gdje je i diplomirao godine 2007.   Svečane zavjete je položio 2006. Red đakonata je primio u Zagrebu u prosincu 2007. Od siječnja 2008. boravi u hrvatskoj župi Sv. Ćirila i Metoda u New Yorku i uči engleski jezik. Mama i tata nisu dočekali njegovo ređenje. Oboje su preminuli, u pedesetim godinama života, tijekom godine 2006. Fra Velimir će Mladu misu slaviti u svojoj Kraljevoj Sutjesci 20. srpnja ove godine.

Fra Josip Mioč je rođen u Šujici godine 1982. Nakon završenog sjemeništa ušao je u novicijat skupa s fra Velimirom 2001. godine. I on je filozofiju i teologiju studirao na istom fakultetu skupa s fra Velimirom, te su skupa položili svečane zavjete, zaređeni za đakone i sada za svećenike. Fra Josip je u siječnju došao u hrvatsku župu sv. Jeronima u Chicago i učio engleski jezik. Fra Josipov otac, nakon dugogodišnjeg rada u Njemačkoj, nije imao prigodu dugo uživati mirovinu. Preminuo je godine 2004. Fra Josip će svoju Mladu misu slaviti u Šujici 3. kolovoza ove godine.

Fra Marko Puljić, OFM - kustos

 

 

   Nastavak vijesti - 2007. godina


          Na vrh                                                          Index