Novosti
Preminuo + fra Josip (Mate) Abramović
U nedjelju, 22. siječnja 2012. godine u Mercy bolnici u Chicagu, blago je u Gospodinu preminuo član Hrvatske franjevačke Kustodije sv. Obitelji za Ameriku i Kanadu, fra Josip (Mate) Abramović, u 77. godini života, 59. godini redovništva i 52. godini svećeništva.
Tijelo pokojnog fra Josipa bit će izloženo u crkvi sv. Jeronima u Chicagu, u srijedu, 25. siječnja 2012. od 5 do 8 sati navečer s večernjom molitvom u 7 sati navečer.
Sprovodna sv. misa održat će se u četvrtak 26. siječnja u crkvi sv. Jeronima u Chicagu, u 10:30 sati ujutro, a ukop u groblju Holy Sepulchre, gdje se inače pokapaju hrvatski franjevci u Americi. Počivao u miru Božjem!
PREMINUO FRA BRUNO (GRGO) RASPUDIĆ
Chicago, 28. veljače 2011. (fra I. Majstorović) - U subotu 26. veljače, opremljen svetim sakramentima, u Bolingbrook bolnici u Chicagu, U.S.A. u 94. godini života, blago je u Gospodinu preminuo fra Bruno (Grgo) Raspudić, član Hrvatske franjevačke kustodije sv. Obitelji u Americi i Kanadi. Fra Bruno je rođen u Lipnu u Hercegovini 18. ožujka 1917. godine. Osnovnu je školu pohađao na Čerinu, a klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu. U Franjevački red stupio je 1936. na Humcu. Studij filozofije i teologije pohađao je u Mostaru gdje je zaređen za svećenika 2. svibnja 1943. U franjevačkom samostanu na Širokom Brijegu proveo je godinu dana (1944.-1945.), a završetak rata dočekao je u Zagrebu. Godine 1946. otišao je u Austriju, a kratko nakon toga i u Italiju (Grottamare i Rim). Slijedećih deset godina fra Bruno je proveo u Madridu na postdiplomskom studiju i na tamošnjem sveučilištu stječe akademski naslov doktora znanosti iz klasičnih jezika. U SAD došao je 3. kolovoza 1957. godine. Bio je na službama u slijedećim mjestima: u rezidenciji sv. Franje u Gulf Breezeu, FL (1957.-1959.). Pastoralno je djelovao u župi Sv. Ćirila i Metoda u New Yorku (1959.-1963.) kao župni pomoćnik. Ponovno se god. 1963. vratio u rezidenciju sv. Franje, a već sljedeće godine imenovan je župnikom župe Presvetog Trojstva u Ambridgeu, PA. Potom je fra Bruno imenovan predsjednikom franjevačke rezidencije u Beaver Fallsu, PA (1965.-1973.), kratko opet bio je župnik u Sharonu (1973.-1974.) te ponovno predsjednik iste rezidencije (1974.-1979.). Proveo je dvanaest godina kao župnik u Monessenu, PA (1979.-1991.) i ponovno još pet godina kao predsjednik rezidencije u Beaver Fallsu, PA (1991.-1996.). God. 1996. došao je u matični samostan sv. Ante u Chicagu u mirovinu. Na poseban način uživao je u uređivanju vrtova, gdje je god boravio, pa i za vrijeme mirovine u samostanu sv. Ante.
Tek kad ga je bolest shrvala u posljednje vrijeme, više je vremena provodio u svojoj sobi. Konačno je pred Božić 2010. godine, shrvan bolešću odvezen najprije u Mercy Hospital, zatim u Mount Sinai. Kad se stanje malo stabiliziralo, prebačen je u Mother Theresa Nursing Home. Kad mu se na koncu opet zakompliciralo zdravstveno stanje prebačen je u Bolingbrook bolnicu, gdje je i umro u subotu 26. veljače 2011. godine nešto prije ponoći. Za fra Brunu je služena. sprovodna sv. misa bit će također u crkvi sv. Jeronima u srijedu 2. ožujka. Pokopan je na groblju Holy Sepulcher u Alsip, IL južno od Chicaga, gdje su pokopani ostali hrvatski franjevci koji su živjeli i djelovali u Americi i Kanadi. Počivao u miru Božjem!
Ovdje je poveznica za slideshow o životu Fra Brune Raspudića (Kliknite!).
+ Fra Jerko Kučan, O.F.M.

Rođen 5. srpnja, 1924.
Pristupio franjevačkom redu 1944.
Zaređen za svećenika 24. lipnja, 1951.
Preminuo 31. prosinca, 2010.
Počivao u miru Gospodnjem.
Father Jerome’s wake was on Wednesday Jan. 5th, 2011
at St. Jerome’s, 2823 S. Princeton Ave., Chicago,
from 6 p.m. to 8 p.m., prayer service at 7 p.m.
Sprovodna Misa održana je u četvrtak 6.siječnja u 10:30 ujutro., u crkvi sv. Jeronima na Princetonu.
- Vijesti
s franjevačkoga kapitula 2009. (Kliknite ovdje!)
NOVA
UPRAVA HRVATSKE FRANJEVAČKE KUSTODIJE SVETE
OBITELJI
Chicago, 20. studenoga 2009. - Na redovitom kapitulu
Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji,
održanom od 16. do 19. studenoga 2009. u samostanu
sv. Ante u Chicagu, pod predsjedanjem provincijalnog
ministra Hercegovačke franjevačke
provincije Uznesenja BDM, dr. fra Ivana Sesara,
izabrana je nova kustodijska uprava: kustos je fra
Pavo Maslać, a kustodijski vijećnici su:
fra Stjepan Pandžić, fra Ljubo Branimir, Lebo,
fra Nikola Pašalić i fra Ivica Majstorović.
Novoizabranoj kustodijskoj upravi želimo Božji
blagoslov i uspjeh u radu.
 |
|
70 godina svećeništva dr. fra Častimira
Majića
U nedjelju, 26. srpnja 2009., proslavio je svečanim
euharistijskim slavljem u hrvatskoj župi sv.
Jeronima u Chicagu sedamdesetu obljetnicu svećeništva
dr. fra Častimir Timothy Majić, član
Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji
za SAD i Kanadu. Euharistijsko slavlje je predvodio
kustos fra Marko Puljić, a pored slavljenika
fra Častimira suslavili su župnik fra Jozo
Grbeš, gvardijan samostana sv. Ante u Chicagu fra
Josip Nenad Galić, vikar samostana fra Ljubo
Krasić, i član Kustodije fra Philip Pavich.
U propovijedi fra Marko je govorio o Bogu koji
svojom „ispruženom rukom“ hrani svoj narod i
poziva ga na međusobno dijeljenje i darivanje.
Čovjek je spreman istinski dijeliti i darivati
samo onda kada u svemu što ima i što ga okružuje
prepozna Božji dar. Darivanje uvijek dvostruko
obogaćuje, darivatelja i onoga koji dar prima,
jer kako to reče veliki Dostojevski, u nebo s
nama ide samo ono što smo drugima darovali. Nekada
može izgledati da se nema što podijeliti s drugima,
kao što ni apostoli nisu mogli shvatiti da će
samo nekoliko kruhova i ribica u dječakovoj košarici,
kako to poručuje evanđelje 17. nedjelje
kroz godinu, moći nahraniti tisuće gladnih
osoba koje su došle slušati Isusovu poruku. Ali,
nakon što Isus dječakov dar blagoslovi i
podijeli, svima bijaše dosta i ostade još mnogo da
se mogne i kasnije dijeliti. Nadovezujući se na
ovu misao propovjednik je istaknuo spremnost fra
Častimirove pokojne mame Ive koja se, nakon
smrti svoga muža Ante, nije protivila da njezin
jedini sin postane franjevac i svećenik, nego
ga je spremno darovala Bogu i Crkvi. Očito je
da, kad se s ljubavlju s drugima dijeli, blagoslov
se umnaža u neprocijenjivim količinama, baš
kao i dječakov kruh i ribice u Isusovim rukama.
Po fra Častimiru, franjevcu i svećeniku,
kroz sedamdeset godina svećeništva mnogi su
osjetili snagu i ljepotu Božjeg blagoslova. Jesmo
li spremni dijeliti i darivati na takav način,
retorički je upitao propovjednik, pogotovo kad
se radi o poticanju mladih u našim obiteljima da se
odlučuju za svećenička i redovnička
zvanja.
Župnik fra Jozo, u suradnji s vrijednim župljanima,
priredio je banket u čast slavljeniku u župnoj
dvorani. Za glazbeni ugođaj pobrinuo se Mario
Romanović. Za vrijeme banketa pročitane su
brojne čestitke koje su pristigle sa svih
strana svijeta, a posebnu pozornost su privukle
čestitke koje su uputili provincijal fra Ivan
Sesar iz Mostara i Generalni ministar Franjevačkog
reda fra José
Rodríguez
Carballo. Nekoliko govornika su iznijeli svoja sjećanja
na život i rad s fra Častimirom. Pogotovo je
bilo dojmljivo slušati one koje je fra Častimir
hrabrio, kao djecu hrvatskih iseljenika, i poticao
da uče hrvatski jezik, povijest i baštinu.
Istaknuta je fra Častimirova zauzetost oko
organiziranja, prikupljanja i slanja humanitarne
pomoći u staru Domovinu za vrijeme Domovinskog
rata. Na slavlje su došli i predstavnici hrvatskih
župa u kojima je fra Častimir nekada služio.
Na kraju banketa, još uvijek snažnim glasom i
biranim riječima, slavljenik je zahvalio Bogu
što je dočekao taj dan. Zahvalio je nazočnima
koji su došli na euharistijsko slavlje i zajednički
objed. Prisjetio se suradnika u novinarskom poslu i
na drugim područjima rada, a preselili su se u
vječnost, te u
šali pozvao sve da dođu na proslavu
njegova stotoga rođendana. Kako fra Častimir
dobro fizički izgleda, očito je da već
mogu planirati svoj dolazak.
Fra Častimir je najstariji član
Kustodije i Hercegovačke franjevačke
provincije. Rođen je 9. siječnja 1914. u
Vitini u Hercegovini od oca Ante i Ive rođene
Boras. Na krštenju dobiva ime Ivan. Tada je počeo
Prvi svjetski rat koji mu je oca odveo na bojišnicu
te u zarobljeništvo u Rusiju. Odamah po povratku iz
Rusije godine 1923. umire mu otac, a mali Ivan sa
zakašnjenjem polazi u pučku školu u Vitini i
završava je 1927. Nakon toga, polazi u srednju školu
na Široki Brijeg i kao vrlo nadaren i sposoban
đak, uspješno je završava godine 1936. U međuvremenu,
ušao je u novicijat na Humcu kod Ljubuškoga 1933.
i dobio ime fra Častimir. Nakon godine
novicijata, studira filozofiju i teologiju u Mostaru.
Svečane zavjete položio je 4. srpnja 1937.
godine u Mostaru, a za svećenika ga je zaredio
mostarski biskup fra Alojzije Mišić 4. lipnja
1939, u vrijeme kada započinje Drugi svjetski
rat. Od devetorice tadašnjih mladomisnika još su
živa dvojica, fra Častimir i fra Zoran Ostojić.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata uprava Provincije
ga šalje na studij germanistike u Freiburg, u Njemačku.
Iz germanistike postiže doktorat godine 1946. Potom
je upisao drugi doktorat iz opće teologije i
završio ga godine 1951., također u Freiburgu.
Te iste godine odlazi u SAD i pridružuje se
franjevcima Kustodije sv. Obitelji koji su na
sjevernoameričkom kontinentu pastoralno
djelovali već od početka 20. stoljeća.
Fra Častimir je pastoralno djelovao u
hrvatskim župama u St. Louisu, New Yorku i
Milwakeeju. Pored pastoralnog rada bio je u nekoliko
navrata urednik tjednika Danica,
koji je izlazio u Chicagu. Također je u više
navrata uređivao Hrvatski
katolički kalendar i Hrvatski
katolički glasnik, izdanja hrvatskih
franjevaca.
U Kustodiji je obnašao službu kustosa,
gvardijana samostana sv. Ante u Chicagu i
kustodijskog savjetnika. Član je Hrvatske
akademije Amerike. Bio je dugogodišnji
predsjednik Saveza
hrvatskih svećenika SAD-a i Kanade i
urednik njihova tadašnjeg glasila Vinculum
Caritatis. Bio je član Izvršnog
vijeća katoličke konferencije za etničke
probleme Amerike sa sjedištem u Washingtonu, D.
C.
Fra Častimir je bio osnivač ili član
raznih domoljubnih društava među iseljenicima,
koja su radila na okupljanju hrvatskih iseljenika i
očuvanju nade u ponovnu uspostavu slobodne
Hrvatske. Za domoljubni rad odlikovan je od prvog
predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana,
odličjem Red
Hrvatskog Pletera 27. svibnja 1997. koje mu je
uručio tadašnji hrvatske generalni konzul u
Chicagu, Domagoj Šola, 20. rujna 2000. prigodom
euharistijskog slavlja u samostanu sv. Ante u
Chicagu.
Iako je već dobro zakoračio u devedest i
šestu godinu života, fra Častimir još uvijek
redovito piše Sjećanja o šezdeset i šestorici hercegovačkih franjevaca
koje su komunisti ubili 1945. godine, a njegove
priloge, koji se rado čitaju, redovito
objavljuju Naša
Ognjišta iz Tomislavgrada i Hrvatski
franjevački Vjesnik iz Chicaga.
Fra
Marko Puljić, kustos
Na
slici:
fra Ljubo Krasić, fra Josip Nenad Galić,
fra Marko Puljić, fra Častimir Majić,
fra Jozo Grbeš i fra Philip Pavich
|
-
Vijesti
s franjevačkoga kapitula 2009. (Kliknite ovdje!)
|