Novosti

IZABRANA NOVA UPRAVA HRVATSKE FRANJEVAČKE KUSTODIJE SV. OBITELJI ZA SAD I KANADU

Na redovitom kapitulu Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji u Americi i Kanadi koji se održao od 24. do 27. rujna 2012. godine, pod predsjedanjem provincijala dr. fra Ivana Sesara izabrana je nova Uprava Kustodije: za kustosa je izabran fra Jozo Grbeš, a za vijećnike Kustodije: fra Jozo Grubišić, fra Marko Puljić, fra Ljubo Lebo i fra Ivica Majstorović. Uz izbor nove Uprave, Kapitul je raspravljao o aktivnostima Kustodije kao i donošenju novih planova za budućnost. Hrvatska franjevačka kustodija Svete obitelji u Americi i Kanadi, danas ovisna o Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji BDM, osnovana je 1926. godine, a njeni članovi pastoralno djeluju na području Amerike i Kanade te se brinu za Hrvate na ovim prostorima. Sjedište Kustodije je u samostanu Sv. Ante u Chicagu.

Napisao: fra Ivica Majstorović


Preminuo + fra Josip (Mate) Abramović

Fra AbramovicU nedjelju, 22. siječnja 2012. godine u Mercy bolnici u Chicagu, blago je u Gospodinu preminuo član Hrvatske franjevačke Kustodije sv. Obitelji za Ameriku i Kanadu, fra Josip (Mate) Abramović, u 77. godini života, 59. godini redovništva i 52. godini svećeništva.

Tijelo pokojnog fra Josipa izloženo je u crkvi sv. Jeronima u Chicagu, 25. siječnja 2012. s večernjom molitvom u 7 sati navečer.

Sprovodna sv. misa održala se u četvrtak 26. siječnja u crkvi sv. Jeronima u Chicagu, a ukop u groblju Holy Sepulchre, gdje se inače pokapaju hrvatski franjevci u Americi. Počivao u miru Božjem!


 PREMINUO FRA BRUNO (GRGO) RASPUDIĆ

Fra BrunoChicago, 28. veljače 2011. (fra I. Majstorović) - U subotu 26. veljače, opremljen svetim sakramentima, u Bolingbrook bolnici u Chicagu, U.S.A. u 94. godini života, blago je u Gospodinu preminuo fra Bruno (Grgo) Raspudić, član Hrvatske franjevačke kustodije sv. Obitelji u Americi i Kanadi. Fra Bruno je rođen u Lipnu u Hercegovini 18. ožujka 1917. godine. Osnovnu je školu pohađao na Čerinu, a klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu. U Franjevački red stupio je 1936. na Humcu. Studij filozofije i teologije pohađao je u Mostaru gdje je zaređen za svećenika 2. svibnja 1943. U franjevačkom samostanu na Širokom Brijegu proveo je godinu dana (1944.-1945.), a završetak rata dočekao je u Zagrebu. Godine 1946. otišao je u Austriju, a kratko nakon toga i u Italiju (Grottamare i Rim). Slijedećih deset godina fra Bruno je proveo u Madridu na postdiplomskom studiju i na tamošnjem sveučilištu stječe akademski naslov doktora znanosti iz klasičnih jezika. U SAD došao je 3. kolovoza 1957. godine. Bio je na službama u slijedećim mjestima: u rezidenciji sv. Franje u Gulf Breezeu, FL (1957.-1959.). Pastoralno je djelovao u župi Sv. Ćirila i Metoda u New Yorku (1959.-1963.) kao župni pomoćnik. Ponovno se god. 1963. vratio u rezidenciju sv. Franje, a već sljedeće godine imenovan je župnikom župe Presvetog Trojstva u Ambridgeu, PA. Potom je fra Bruno imenovan predsjednikom franjevačke rezidencije u Beaver Fallsu, PA (1965.-1973.), kratko opet bio je župnik u Sharonu (1973.-1974.) te ponovno predsjednik iste rezidencije (1974.-1979.). Proveo je dvanaest godina kao župnik u Monessenu, PA (1979.-1991.) i ponovno još pet godina kao predsjednik rezidencije u Beaver Fallsu, PA (1991.-1996.). God. 1996. došao je u matični samostan sv. Ante u Chicagu u mirovinu. Na poseban način uživao je u uređivanju vrtova, gdje je god boravio, pa i za vrijeme mirovine u samostanu sv. Ante.

Tek kad ga je bolest shrvala u posljednje vrijeme, više je vremena provodio u svojoj sobi. Konačno je pred Božić 2010. godine, shrvan bolešću odvezen najprije u Mercy Hospital, zatim u Mount Sinai. Kad se stanje malo stabiliziralo, prebačen je u Mother Theresa Nursing Home. Kad mu se na koncu opet zakompliciralo zdravstveno stanje, prebačen je u Bolingbrook bolnicu, gdje je i umro u subotu 26. veljače 2011. godine nešto prije ponoći. Za fra Brunu je služena sprovodna sv. misa u crkvi sv. Jeronima u srijedu 2. ožujka 2011. Pokopan je na groblju Holy Sepulcher u Alsip, IL, južno od Chicaga, gdje su pokopani ostali hrvatski franjevci koji su živjeli i djelovali u Americi i Kanadi. Počivao u miru Božjem!  

Ovdje je poveznica za slideshow o životu Fra Brune Raspudića (Kliknite!).


+ Fra Jerko Kučan, O.F.M.

Fr. Jerry

Rođen 5. srpnja, 1924.
Pristupio franjevačkom redu 1944.
Zaređen za svećenika 24. lipnja, 1951.
Preminuo 31. prosinca, 2010.

Počivao u miru Gospodnjem.

Father Jerome’s wake was on Wednesday Jan. 5th, 2011
at St. Jerome’s, 2823 S. Princeton Ave., Chicago, from 6 p.m. to 8 p.m., prayer service at 7 p.m.

Sprovodna Misa održana je u četvrtak 6.siječnja 2011. u 10:30 ujutro., u crkvi sv. Jeronima na Princetonu.


 

- Vijesti s franjevačkoga kapitula 2009. (Kliknite ovdje!)

 

NOVA UPRAVA HRVATSKE FRANJEVAČKE KUSTODIJE SVETE OBITELJI
Chicago, 20. studenoga 2009. - Na redovitom kapitulu Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji, održanom od 16. do 19. studenoga 2009. u samostanu sv. Ante u Chicagu, pod predsjedanjem provincijalnog ministra Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM, dr. fra Ivana Sesara, izabrana je nova kustodijska uprava: kustos je fra Pavo Maslać, a kustodijski vijećnici su: fra Stjepan Pandžić, fra Ljubo Branimir, Lebo, fra Nikola Pašalić i fra Ivica Majstorović. Novoizabranoj kustodijskoj upravi želimo Božji blagoslov i uspjeh u radu.

 



70 godina svećeništva dr. fra Častimira Majića

U nedjelju, 26. srpnja 2009., proslavio je svečanim euharistijskim slavljem u hrvatskoj župi sv. Jeronima u Chicagu sedamdesetu obljetnicu svećeništva dr. fra Častimir Timothy Majić, član Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji za SAD i Kanadu. Euharistijsko slavlje je predvodio kustos fra Marko Puljić, a pored slavljenika fra Častimira suslavili su župnik fra Jozo Grbeš, gvardijan samostana sv. Ante u Chicagu fra Josip Nenad Galić, vikar samostana fra Ljubo Krasić, i član Kustodije fra Philip Pavich.

U propovijedi fra Marko je govorio o Bogu koji svojom „ispruženom rukom“ hrani svoj narod i poziva ga na međusobno dijeljenje i darivanje. Čovjek je spreman istinski dijeliti i darivati samo onda kada u svemu što ima i što ga okružuje prepozna Božji dar. Darivanje uvijek dvostruko obogaćuje, darivatelja i onoga koji dar prima, jer kako to reče veliki Dostojevski, u nebo s nama ide samo ono što smo drugima darovali. Nekada može izgledati da se nema što podijeliti s drugima, kao što ni apostoli nisu mogli shvatiti da će samo nekoliko kruhova i ribica u dječakovoj košarici, kako to poručuje evanđelje 17. nedjelje kroz godinu, moći nahraniti tisuće gladnih osoba koje su došle slušati Isusovu poruku. Ali, nakon što Isus dječakov dar blagoslovi i podijeli, svima bijaše dosta i ostade još mnogo da se mogne i kasnije dijeliti. Nadovezujući se na ovu misao propovjednik je istaknuo spremnost fra Častimirove pokojne mame Ive koja se, nakon smrti svoga muža Ante, nije protivila da njezin jedini sin postane franjevac i svećenik, nego ga je spremno darovala Bogu i Crkvi. Očito je da, kad se s ljubavlju s drugima dijeli, blagoslov se umnaža u neprocijenjivim količinama, baš kao i dječakov kruh i ribice u Isusovim rukama. Po fra Častimiru, franjevcu i svećeniku, kroz sedamdeset godina svećeništva mnogi su osjetili snagu i ljepotu Božjeg blagoslova. Jesmo li spremni dijeliti i darivati na takav način, retorički je upitao propovjednik, pogotovo kad se radi o poticanju mladih u našim obiteljima da se odlučuju za svećenička i redovnička zvanja.  

Župnik fra Jozo, u suradnji s vrijednim župljanima, priredio je banket u čast slavljeniku u župnoj dvorani. Za glazbeni ugođaj pobrinuo se Mario Romanović. Za vrijeme banketa pročitane su brojne čestitke koje su pristigle sa svih strana svijeta, a posebnu pozornost su privukle čestitke koje su uputili provincijal fra Ivan Sesar iz Mostara i Generalni ministar Franjevačkog reda fra José Rodríguez Carballo. Nekoliko govornika su iznijeli svoja sjećanja na život i rad s fra Častimirom. Pogotovo je bilo dojmljivo slušati one koje je fra Častimir hrabrio, kao djecu hrvatskih iseljenika, i poticao da uče hrvatski jezik, povijest i baštinu. Istaknuta je fra Častimirova zauzetost oko organiziranja, prikupljanja i slanja humanitarne pomoći u staru Domovinu za vrijeme Domovinskog rata. Na slavlje su došli i predstavnici hrvatskih župa u kojima je fra Častimir nekada služio.

Na kraju banketa, još uvijek snažnim glasom i biranim riječima, slavljenik je zahvalio Bogu što je dočekao taj dan. Zahvalio je nazočnima koji su došli na euharistijsko slavlje i zajednički objed. Prisjetio se suradnika u novinarskom poslu i na drugim područjima rada, a preselili su se u vječnost, te  u  šali pozvao sve da dođu na proslavu njegova stotoga rođendana. Kako fra Častimir dobro fizički izgleda, očito je da već mogu planirati svoj dolazak.

Fra Častimir je najstariji član Kustodije i Hercegovačke franjevačke provincije. Rođen je 9. siječnja 1914. u Vitini u Hercegovini od oca Ante i Ive rođene Boras. Na krštenju dobiva ime Ivan. Tada je počeo Prvi svjetski rat koji mu je oca odveo na bojišnicu te u zarobljeništvo u Rusiju. Odamah po povratku iz Rusije godine 1923. umire mu otac, a mali Ivan sa zakašnjenjem polazi u pučku školu u Vitini i završava je 1927. Nakon toga, polazi u srednju školu na Široki Brijeg i kao vrlo nadaren i sposoban đak, uspješno je završava godine 1936. U međuvremenu, ušao je u novicijat na Humcu kod Ljubuškoga 1933. i dobio ime fra Častimir. Nakon godine novicijata, studira filozofiju i teologiju u Mostaru. Svečane zavjete položio je 4. srpnja 1937. godine u Mostaru, a za svećenika ga je zaredio mostarski biskup fra Alojzije Mišić 4. lipnja 1939, u vrijeme kada započinje Drugi svjetski rat. Od devetorice tadašnjih mladomisnika još su živa dvojica, fra Častimir i fra Zoran Ostojić. Za vrijeme Drugog svjetskog rata uprava Provincije ga šalje na studij germanistike u Freiburg, u Njemačku. Iz germanistike postiže doktorat godine 1946. Potom je upisao drugi doktorat iz opće teologije i završio ga godine 1951., također u Freiburgu. Te iste godine odlazi u SAD i pridružuje se franjevcima Kustodije sv. Obitelji koji su na sjevernoameričkom kontinentu pastoralno djelovali već od početka 20. stoljeća.

Fra Častimir je pastoralno djelovao u hrvatskim župama u St. Louisu, New Yorku i Milwakeeju. Pored pastoralnog rada bio je u nekoliko navrata urednik tjednika Danica, koji je izlazio u Chicagu. Također je u više navrata uređivao Hrvatski katolički kalendar i Hrvatski katolički glasnik, izdanja hrvatskih franjevaca.

U Kustodiji je obnašao službu kustosa, gvardijana samostana sv. Ante u Chicagu i kustodijskog savjetnika. Član je Hrvatske akademije Amerike. Bio je dugogodišnji predsjednik Saveza hrvatskih svećenika SAD-a i Kanade i urednik njihova tadašnjeg glasila Vinculum Caritatis. Bio je član Izvršnog vijeća katoličke konferencije za etničke probleme Amerike sa sjedištem u Washingtonu, D. C.

Fra Častimir je bio osnivač ili član raznih domoljubnih društava među iseljenicima, koja su radila na okupljanju hrvatskih iseljenika i očuvanju nade u ponovnu uspostavu slobodne Hrvatske. Za domoljubni rad odlikovan je od prvog predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana, odličjem Red Hrvatskog Pletera 27. svibnja 1997. koje mu je uručio tadašnji hrvatske generalni konzul u Chicagu, Domagoj Šola, 20. rujna 2000. prigodom euharistijskog slavlja u samostanu sv. Ante u Chicagu.

Iako je već dobro zakoračio u devedest i šestu godinu života, fra Častimir još uvijek redovito piše Sjećanja o šezdeset i šestorici hercegovačkih franjevaca koje su komunisti ubili 1945. godine, a njegove priloge, koji se rado čitaju, redovito objavljuju Naša Ognjišta iz Tomislavgrada i Hrvatski franjevački Vjesnik iz Chicaga.

Fra Marko Puljić, kustos

Na slici: fra Ljubo Krasić, fra Josip Nenad Galić, fra Marko Puljić, fra Častimir Majić, fra Jozo Grbeš i fra Philip Pavich

 

 

  - Vijesti s franjevačkoga kapitula 2009. (Kliknite ovdje!)


               Na vrh                                                     Index                                          Vijesti iz 2008.god