Preminula braca franjevci - Croatian Franciscan Custody

Naš industrijalizirani svijet u kojem živimo nalazi se u agoniji iskorijenjenosti, izgnanosti i udaljenosti od majke zemlje. Osjećaj izgubljenosti i beskućnosti kao da je glavno obilježje naše moderne i post-moderne sadašnjosti. U isto vrijeme postoji u ljudima čežnja za pripadnošću negdje, za posjedovanjem doma i sigurnog mjesta. U vremenima prije nas gotovo temeljno pitanje čovjekova identiteta i opstojnosti bijaše: imati ili ne imati komad zemlje. Upravo ta tema zemlje središnji je motiv u biblijskim naracijama. Zemlja je fizički izvor plodnosti i života, mjesto gdje se skuplja nada i vraća snaga. Sva živa bića na zemlji, uključujući ljude, vezani su za zemlju. Zemlja ne pripada ljudima, nego oni pripadaju njoj. Zemlja je mjesto kojem čovjek po naravi pripada!

Odavna su Hrvati u sebi nosili osjećaj vrijednosti i poštovanja prema grudi svoje zemlje. I oni su poput starih Izraelaca bili dugo narod bez zemlje. Postali su nacija stranaca, ljudi selilaca, narod putnika. Stoga nije se čuditi da su Hrvati oduvijek, na osobit način u dijaspori, bili osjetljivi na govor o zemlji. O njoj su sanjali, pjevali, za nju ginuli i od njenih ideala živjeli. I oni su pjevali poput velikog Kranjčevića: “Ja domovinu imam, tek u srcu je nosim.” Na mnogo mjesta širom Amerike i Kanade kupovali su zemljišta koja su nazivali “hrvatskom zemljom”. Najosjećajniji i najproživljeniji događaj u životu jest vrijeme pokopa. Željeli su se ukapati u svojoj zemlji, svojoj domovini, a morali su u tuđoj. Stoga njihova počivališta mjesta su novog govora o domaji i o majci, o slobodi i povratku.

U tom kontekstu govorimo i o franjevačkoj grobnici, o mjestu gdje počivaju zemni ostaci otaca franjevaca koji uložiše život u rad za dobro svoga naroda na ovom kontinentu. I oni poput njihova utemeljitelja sv. Franje čekaju smrt kao dar i kao sestru. Život im bijaše življen s Kristom, a onda s Kristom i umire (sv. Pavao). Zemlja, kao majka i dar, pričešćuje se tijelom kršćanskim i tako priprema za slavu uskrsnuća.

Razmišljanje o kupnji zemljišta za grobnice franjevaca potječe iz pedesetih godina. Naime, godine 1951. kada je umro fra Leon Medić i pokopan na groblju Mount Olivet u Chicagu, franjevci su počeli razmišljati o kupnji zemljišta za svoju grobnicu, tako da svi franjevci koji radiše zajedno, mogu biti i pokopani zajedno. Tadašnji kustos fra Dominik Mandić kupio je zemljište na groblju Svetog groba ( Holy Sepulchre) - sekcija br. 20, blok 1, parcela 12 - u južnom predgrađu Chicaga (6001 W. 111th St. Worth, IL). Zemljište je kupljeno 6. studenog 1952. godine, a nalazi se na jednom od najljepših mjesta u groblju, nedaleko od ulaza. Petnaest dana po zaključenom ugovoru, 21. studenog, tijelo pokojnog fra Leona Medića prevezeno je i pokopano u novu grobnicu. Nakon četiri godine, 9. srpnja 1956., kustos franjevaca fra Ferdinand Skoko kupuje dodatno zemljište za grobnicu. Veličina novoga zemljišta (parcela br. 13) bila je istovjetna veličini starog. Cjelokupno zemljište je površine 291 m², a u njemu ima mjesta za 97 grobova. Do sada su tu ukopana 33 franjevca. Svakako valja ne zaboraviti kako su šestorica franjevaca (Veren, Zrno, Kordić, Lasić, Vištica, Primorac) koji su djelovali u Kustodiji pokopani u Domovini, a jedan od njih (Feysz) na groblju Calvary u Milwaukeeju.

Nakon što je kupljena grobnica i u njoj već pokopano nekoliko franjevaca počelo se razmišljati o postavljanju spomenika u znak sjećanja na preminule franjevce. Tako je godine 1961. najveći hrvatski kipar i prijatelj mnogih franjevaca prof. Ivan Meštrović izradio početne nacrte za spomenik pokojnim ocima franjevcima. Na njemu je ovaj veliki hrvatski kipar uprisutnio događaj umiranja sv. Franje koji leži na “majci zemlji” okružen svojom braćom zazivajući sestricu smrt. Ovaj vrijedni Meštrovićev rad zatim je, uz pomoć hrvatskog umjetnika i Meštrovićeva učenika prof. Josipa Turkalja, načinjen u gipsu, a kasnije odljeven i u bronzi. Spomenik je bio prenešen u hrvatsku župu Srca Isusova u Chicagu. Tu je ostao sve do 1982. godine, kada je tadašnji kustos fra Stephen Raich, oduševljen Meštrovićevim radom, pokrenuo inicijativu da se spomenik konačno postavi na franjevačku grobnicu. To je učinjeno u prvoj polovici svibnja 1982. godine kada je konačno dorađen cijeli kompleks. Danas dakle taj lijepi spomenik izgleda ovako: na čelnoj strani je spomenuta Meštrovićeva skulptura postavljena na uzvišenom postolju, a ispod nje na engleskom jeziku pišu riječi sv. Franje: “All praise be yours, my Lord through sister death” što znači “Slava tebi, Gospodine moj, po sestri našoj smrti”. Na postolju spomenika također je na engleskom napisano “Hrvatski franjevci -Kustodija Sv. Obitelji”. Na drugoj strani spomenika ucrtan je lik sv. Franje mirotvorca s golubom u ruci i Franjinom divnom pjesmom mira:

Gospodine,

Učini me sredstvom svoga mira:

Gdje je mržnja, da donosim ljubav,

Gdje je uvreda, da donosim praštanje,

Gdje je nesloga, da donosim jedinstvo,

Gdje je zabluda, da donosim istinu,

Gdje je sumnja, da donosim vjeru,

Gdje je očaj, da donosim nadu,

Gdje je tama, da donosim svjetlo,

Gdje je žalost, da donosim radost.

Gospodine,

Daj da se toliko ne brinem

Da budem utješen, koliko da tješim,

Da me razumiju, koliko da druge razumijem,

Da budem ljubljen, koliko da ljubim,

Jer tko se daruje, prima,

Tko sebe zaboravlja, sebe nalazi,

Tko prašta bit će mu oprošteno,

Tko umire, rađa se za vječni život.

U lijevom donjem uglu stoji natpis: “Ovdje počivaju zemni ostaci hrvatskih franjevaca, dušobrižnika Hrvata u Americi i Kanadi”. U podnožju spomenika ucrtana su dva grba - franjevački i hrvatski - koji obilježiše život ovih ljudi. I za ovo mjesto sjećanja i počinka možemo kazati poput hrvatskog pjesnika Josipa Pupačića:

Neka im Gospodin udijeli mir u prostranstvima neba gdje pravednici iz ruke Gospodnje primaju vječnost na dar!

Fra Hugolin je rođen 20. svibnja 1886. u Đakovcu u Hrvatskoj. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, a gimnaziju u madžarskom mjestu Nagykanizsa. U franjevačku provinciju Sv. Ivana Kapistrana u Madžarskoj stupio je u 3. rujna 1901. u Pečuhu. Studij filozofije i teologije pohađao je u Baji. Za svećenika je zaređen 22. rujna 1908. Nakon ređenja službovao je u Bartfu pod Karpatima, a u Ameriku je stigao 6. ožujka 1924. Sedam sljedećih godina proveo je kao misionar na raznim župama, do 1931. godine, kada je primljen u Hrvatski franjevački komisarijat. Potom je djelovao na hrvatskim župama u West Allisu, Portlandu (OR) i Chicagu. Nakon hrvatskih župa otišao je na madžarsku župu sv. Emerika u Milwaukeeju, gdje je 3. ožujka 1944. godine preminuo. Pokopan je na groblju Calvary u Milwaukeeju.

Fra Leon je rođen 3. listopada 1873. godine u Kaštel Novom u Hrvatskoj. Kao dijete došao je u franjevački samostan u Dubrovniku. U Franjevački red stupio je 1. veljače 1891. Čitavo vrijeme školovanja proveo je u svojoj franjevačkoj provinciji Sv. Jeronima. Za svećenika je zaređen 22. kolovoza 1897. godine u Dubrovniku. Nakon ređenja služio je kao vojni dušobrižnik u Kotoru za hrvatske vojnike te u svojoj provinciji kao pomoćnik u pastoralnom radu. U SAD je stigao 26. travnja 1912. godine. Osnovao je nekoliko hrvatskih župa: sv. Jeronima u Chicagu (1912.), Majke Božje u Lackawanni, NY (1915.) te sv. Ante u Sharonu (1924.). Pastoralno je djelovao i u hrvatskim župama u New Yorku, Steeltonu, St. Louisu, Milwaukeeju, Ambridgeu i Chicagu. Umro je u Chicagu 22. studenog 1951. u 79. godini života. Pokopan je na groblju Mount Olivet u Chicagu. Kad su franjevaci kupili svoju grobnicu na groblju Holy Hepulchre u Chicagu, njegovo je tijelo premješteno tu, tako da počiva skupa s ostalim franjevcima.

Fra Klement je rođen 5. prosinca 1887. u Murskoj Soboti. U Franjevački je red stupio 1905. godine kao član Zagrebačke franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda. U Zagrebu je završio filozofsko-teološki studij te zaređen za svećenika 13. kolovoza 1911. Sljedećih 12 godina službovao je na raznim mjestima u Hrvatskoj, a u ljeto 1923. stigao je u SAD. Odmah po dolasku preuzeo je župu sv. Josipa u Bethlehemu. Godine 1926. osnovan je Hrvatski franjevački komisarijat, a fra Klement je imenovan njegovim prvim poglavarom. U isto vrijeme i dalje je obavljao službu župnika u navedenoj župi. Zbog slabog zdravlja vraća se u Domovinu 1929. godine. Tu je služio na mnogim župama. Preminuo je 27. kolovoza 1954. godine u Đakovcu, a tu je i pokopan u franjevačkoj grobnici.

Rođen je 16. veljače 1882. godine u Hamzićima u Hercegovini. Završio je Franjevačku klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu, a u Franjevački red je stupio na sv. Franju 4. listopada 1900. na Humcu. Filozofiju i teologiju studirao je u Mostaru i Parmi (Italija), gdje je zaređen za svećenika 22. travnja 1905. Nakon svećeničkog ređenja službovao je u župama Bukovica i Gradnići kao pomoćnik pa onda u Gradnićima, Seonici, Rakitnu i Blizancima kao župnik. U SAD je stigao 1. siječnja 1922. Najprije je nekoliko mjeseci djelovao u New Yorku. Potom je bio župnikom hrvatskih župa: Srca Isusova u Chicagu, sv. Ćirila i Metoda u New Yorku, Presvetog Trojstva u Ambridgeu, u Sacramentu, CA, te sv. Josipa u St. Louisu. Nekoliko godina je djelovao i među Hrvatima Kalifornije. Umro je u samostanu sv. Ante u Chicagu 2. srpnja 1955. godine, u dobi od 73 godine. Pokopan je na groblju Holy Sepulchre u Chicagu.

Fra Franjo se rodio 27. listopada 1885. godine u Rastovači kod Posušja. Pučku školu završio je u Posušju, a gimnaziju na Širokom Brijegu. Franjevcem je postao 1. kolovoza 1905. na Humcu. Filozofiju i teologiju studirao je u Mostaru i Paderbornu (Njemačka), gdje je i postao svećenikom 7. travnja 1911. godine. Pastoralno je djelovao u župama: Humac, Široki Brijeg, Gabela, Čapljina i Posušje. U SAD je došao u studenom 1922., ali se već 1924. godine vratio u Posušje. Nakon dvije godine, 1924., putuje opet u Ameriku i preuzima odmah hrvatsku župu u New Yorku. Tu je ostao do 1933. godine, kada se bolestan ponovno vratio u Domovinu. Godinu dana poslije opet odlazi u Ameriku, po treći put. Imenovan je župnikom u Ambridgeu, a zatim u sv. Jeronimu u Chicagu. Kad su franjevaci kupili svoj prvi samostan na Drexelu u Chicagu, fra Franjo je postao prvim gvardijanom. Nakon te službe djelovao je još na župama u Ambridgeu i Sharonu. Umro je 3. veljače 1959. u Lemontu kod Chicaga. Pokopan je 7. veljače u franjevačkoj grobnici na groblju Holy Sepulchre u Chicagu.

Fra Leonard je rođen na Novu godinu 1932. u West New Yorku u državi New Jersey. U franjevačko sjemenište stupio je u rujnu 1945., a franjevački habit obukao 4. srpnja 1951. Za svećenika je zaređen 24. lipnja 1958. Fra Leonard je bio svećenik samo godinu dana, kada je izgubio svoj mladi život u prometnoj nesreći 19. travnja 1959. godine u Effinghamu, država Illinois. Bilo mu je svega 27 godina. Pokopan je 23. travnja u franjevačku grobnicu na groblju Holy Sepulchre u Chicagu.

Fra Blaž se rodio 16. travnja 1880. u Vidovićima kod Mostara. Nakon završene pučke škole u Gradnićima pohađao je gimnaziju na Širokom Brijegu. Na Humcu kod Ljubuškog postao je franjevac na blagdan sv. Franje 4. listopada 1895. godine. Filozofsko-teološke znanosti studirao je u Mostaru, Parmi i Rimu. Za svećenika je zaređen 1902. Nakon ređenja postao je profesorom na širokobriješkoj Gimnaziji, do god. 1911. Tada je imenovan župnikom u Konjicu, a nakon toga na istoj je dužnosti bio u Roškom Polju, Rasnom, Širokom Brijegu, Humcu i Gorici. U Ameriku je došao 1926. prigodom međunarodnoga Euharistijskog kongresa u Chicagu, a za stalno se vratio u Ameriku 5. prosinca 1927. godine. Kratko je pomagao na župi Sv. Jeronima u Chicagu, koju je nakon nekoliko mjeseci preuzeo kao župnik. Godine 1929. imenovan je poglavarom hrvatskih franjevaca u Americi, istodobno vršeći službu župnika sv. Jeronima. Nakon šest godina ove dvostruke službe imenovan je župnikom sv. Augustina u West Allisu. Na toj je župi bio od 1936. sve do 1955. U to vrijeme sagradio je crkvu, školu i župni stan. Preminuo je u Milwaukeeju 23. veljače 1960. godine u 79. godini života. Pokopan je 27. veljače u grobnici hrvatskih franjevaca u Chicagu.

Rođen je u Bjelinićima u Hercegovini 27. travnja 1890. godine. Kao dječak je izgubio majku pa su ga franjevci kao siroče primili na Široki Brijeg. Franjevački je habit obukao 19. kolovoza 1916. godine na Humcu. Filozofiju i teologiju studirao je u Mostaru i Fribourgu (Švicarska), gdje je i zaređen za svećenika 15. prosinca 1912. godine. U istom je gradu položio doktorat iz teoloških znanosti, a nesposredno nakon toga imenovan je profesorom na teološkom učilištu u Mostaru. U isto vrijeme bio je urednik tjednika Narodna sloboda te upravitelj Franjevačke tiskare i vjeroučitelj. U vrijeme rata bijaše imenovan zamjenikom provincijala, ali je već 1946. godine napustio Domovinu. U srpnju 1946. stigao je u SAD. Prvih šest godina boravka u Americi obavljao je službu gvardijana u samostanu Sv. Ante u Chicagu, te pomagao na mnogim župama u okolici. Umro je 14. veljače 1961. u Chicagu u dobi od 66 godina, te pokopan u franjevačkoj grobnici na groblju Holy Sepulchre 18. veljače 1961. godine.

Fra Bonaventura je rođen 22. lipnja 1897. godine u Kruševaru kod Sinja. Pučku je školu pohađao u rodnom mjestu i Solinu. U SAD je došao kao mladić u ljeto 1910. i nastanio se u Chicagu, gdje je pohađao srednju školu. U Franjevački red je stupio 7. studenog 1927. godine. Filozofsko- teološki studij pohađao je u Butleru, NJ i Washingotnu D.C. Za svećenika je zaređen 12. lipnja 1943. godine. Pastoralno je djelovao na hrvatskim župama Srca Isusova u Chicagu, sv. Augustina u West Allisu, Presvetog Trojstva u Ambridgeu, Sv. Marije u Steeltonu, Srca Isusova u Milwaukeeju, Sv. Josipa u St. Louisu. Posljednju godinu života proveo je u samostanu sv. Ante u Chicagu, gdje je i preminuo u nedjelju 3. svibnja 1964. godine. Pokopan je 6. svibnja iste godine na groblju Holy Sepulchre u Chicagu.

Fra Oton se rodio u Cernu kod Ljubuškog na 27. dan mjeseca siječnja 1890. godine. Pučku školu završio je u Ljubuškom, a gimnaziju na Širokom Brijegu. Franjevac je postao na Humcu 12. kolovoza 1910. godine. Studij filozofije i teologije završio je u Mostaru, gdje je i zaređen za svećenika 28. lipnja 1915. Godinu dana je pastoralno djelovao na Širokom Brijegu, a nakon toga upisao studij slavistike i hrvatske povijesti u Zagrebu. Uspješno je doktorirao 1920. i odmah postao profesorom na širokobriješkoj Gimnaziji. Službu profesora obavljao je sve do kraja rata (1945.), kada je uspio pobjeći u Austriju. U improviziranoj gimnaziji za slovenske izbjeglice u Linzu predavao je povijest. Zatim bježi u Italiju, gdje djeluje kao profesor na franjevačkoj gimnaziji u Grottamare. U SAD je došao krajem 1950. godine. Fra Oton se iscrpno bavio pisanjem. Objavljeno je nekoliko njegovih djela iz hrvatske povijesti i književnosti. Kratko je djelovao na hrvatskim župama Srca Isusova u Chicagu i sv. Josipa u St. Louisu. Nakon boravka u franjevačkoj rezidenciji u Gulf Breezeu vraća se u Chicago te boravi u franjevačkom samostanu sv. Ante sve do svoje smrti. Umro je u utorak 19. listopada 1964. godine u 74. godini života. Pokopan je 21. listopada na groblju Holy Sepulchre u Chicagu. Fra Oton je autor djela: Franjevački idealizam i svećenik na oltaru, Pokolj hrvatske vojske, Englesko-hrvatska gramatika te pisac članaka u brojnim listovima.

Fra Alojzije je roðen 12. siječnja 1891. godine u Velikom Ograđeniku u Hercegovini. Pučku školu završio je u Čerinu. Kao mladić stigao je u SAD u travnju 1910. godine. Živio je i radio u Pittsburghu, Bethlehemu i New Yorku. Nakon 20 godina napornog rada odlučio je postati franjevcem. Tako je postao članom Franjevačkog reda na blagdan svoga sv. Alojzija 21. lipnja 1930. godine u Patersonu, NJ. Fra Alojzije je želio biti časni brat služeći braći u svojoj zajednici. Tako je sljedećih 12 godina (1932.-1944.) proveo kao kuhar u župi Sv. Jeronima u Chicagu. Nakon toga istu službu požrtvovno je obavljao u hrvatskim župama u New Yorku i St. Louisu. Potom se vraća u samostan sv. Ante u Chicagu. Umro je u Chicagu (Monticello Reconvalsecent Home) 26. veljače 1965. godine. Pokopan je 2. ožujka iste godine na groblju Holy Sepulchre u Chicagu.

Fra Tugomir je rođen 3. siječnja 1911. u Dragićini u Hercegovini. Nakon završene pučke škole u Čerinu pohađao je franjevačku gimnaziju na Širokom Brijegu. U Franjevački je red stupio 3. kolovoza 1929. u samostanu novicijata na Humcu. Filozofiju i teologiju je studirao u Mostaru i Rimu, gdje je i zaređen za svećenika 28. srpnja 1935. godine. Nakon svećeničkog ređenja djelovao je na mnogim župama, posebice u Čapljini (1939.-1944.). Nakon rata (svibanj 1947.) bježi u susjednu Mađarsku, zatim u Austriju i Italiju, gdje ostaje pet godina kao duhovnik đaka u sjemeništu u Grottamare. Zatim boravi u Rimu. U Ameriku je stigao u lipnju 1952. Po dolasku prvo je radio u franjevačkoj tiskari u Chicagu, a kasnije se brinuo za hrvatske iseljenike u hrvatskim župama. Poginuo je u prometnoj nesreći u ponedjeljak 17. svibnja 1965. godine u blizini Toleda, OH. Pokopan je tri dana kasnije, 20. svibnja, na groblju Holy Sepulchre u Chicagu uz svoga nedavno preminulog rođaka fra Alojzija.

Fra Kruno se rodio 8. prosinca 1912. godine u Drinovcima u Hercegovini. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju na Humcu i Širokom Brijegu. Članom Franjevačkog reda postao je 3. kolovoza 1930. u samostanu sv. Ante na Humcu kod Ljubuškog. Filozofsko-teološke znanosti studirao je u Mostaru, a za svećenika zaređen 14. lipnja 1936. u Kotoru. Nakon ređenja nastavio je studij filozofije na sveučilištu u Fribourgu u Švicarskoj. Tu je izdavao list Croatia Press. Očito je bio preopasan u svom radu za istinu o Domovini pa je na zahtjev tadašnjega jugoslavenskog ambasadora i uz pristanak švicarske vlade fra Kruno morao napustiti Švicarsku. Nakon izgona otišao je u Freiburg u Njemačkoj, gdje je nastavio svoj studij. Doktorirao je filozofiju u Ljubljani na posljednji dan 1942. godine. Fra Kruno se zatim vraća u svoju provinciju te predaje filozofiju i teologiju na učilištima na Humcu i Mostaru. Nakon rata proživio je kolone smrti i komunističke zatvore. Godine 1948. bježi u Austriju, a 25. prosinca 1949. stiže u SAD. Godinu je dana uređivao tjednik Danica, a kasnije i Hrvatski katolički glasnik. Na više hrvatskih župa u Americi i Kanadi služio je kao duhovni pomoćnik. Godine 1965. imenovan je profesorom filozofije u Sudburyju u Kanadi, ali se zbog bolesti morao povući. Umro je iste godine, 29. kolovoza, u dobi od 52 godine, u bolnici Svetog križa u Chicagu. Pokopan je na groblju Holy Sepulchre također u Chicagu.

Fra Ambro je rođen 14. prosinca 1882. godine u Grabovniku u Hercegovini. Osnovnu je školu pohađao u Ljubuškom, a gimnaziju na Širokom Brijegu. Franjevački habit obukao je na blagdan sv. Franje (4. listopada) 1900. Studij teologije završio je u Mostaru i Fuldi u Njemačkoj. U Fuldi je i zaređen za svećenika 29. lipnja 1905. Sedamnaest godina pastoralno je djelovao na raznim župama u Hercegovini (Nevesinje, Seonica, Kongora i druge). Godine 1922. odlazi u SAD. Njegovo prvo mjesto boravka bio je Portland, OR, gdje se duhovno brinuo za hrvatske iseljenike. Nakon dvije godine premješten je u župu Srca Isusova u Chicago. Zatim je djelovao u hrvatskim župama u St. Louisu (ovdje je hrvatsku crkvu premjestio na novo i bolje mjesto), Milwaukeeju i Steeltonu. Umro je u franjevačkom samostanu sv. Ante u Chicagu 23. veljače 1966. u 83. godini života. Pokopan je 28. istog mjeseca na groblju Holy Sepulchre u Chicagu.

Fra Patrick je rođen u Americi (Kansas City) 24. lipnja 1918. godine. Osnovnu je školu završio u rodnom gradu, a gimnaziju pohađao u Westmontu, IL i Clevelandu, OH. U Franjevački red stupio je 12. kolovoza 1939. u Teutopolisu, IL, gdje je završio i filozofsko-teološki studij. Za svećenika je zaređen 20. lipnja 1946. godine u istom gradu. Djelovao je zatim na raznim hrvatskim župama: kao pomoćnik na župama u St. Louisu, Steeltonu, Bethlehemu i Sharonu, a kao župnik u Ambridgeu i New Yorku. Pet godina je bio starješina franjevačke rezidencije u Gulf Breezeu. Umro je u bolnici sv. Ante u St. Louisu 10. studenog 1969. godine u 51. godini života. Pokopan je 17. studenog na groblju Holy Sepulchre u Chicagu.

Roðen je 22. lipnja 1898. godine u Čitluku kod Posušja u obitelji od 16 djece. Pučku školu završio je u Posušju, a gimnaziju na Širokom Brijegu. Franjevaèki habit obukao je 16. svibnja 1916. godine na Humcu kod Ljubuškog. Bogoslovne znanosti studirao je u Mostaru i Paderbornu u Njemačkoj. Za svećenika je zareðen u Mostaru 14. srpnja 1923. godine. Četiri je godine djelovao u Hercegovini (Tomislavgrad, Mostar, Blagaj), do 1928., kada je poslan u Kanadu kao misionar. Fra Zvonko je dakle bio prvi hrvatski svećenik-dušobrižnik na području Kanade. Nakon dvije godine odlazi u Ameriku i tu radi na hrvatskim župama Sv. Augustina u West Allisu, Portlandu, OR, Sv. Æirila i Metoda u New Yorku, Srca Isusova u Milwaukeeju i Sv. Jeronima u Chicagu. Fra Zvonko je obavljao i službu gvardijana samostana sv. Ante u Chicagu u dva navrata. Umro je pastoralno djelujući u Chicagu 21. prosinca 1970. godine u 72. godini života. Pokopan je 23. prosinca na groblju Holy Sepulchre u Chicagu.

Rodio se 27. svibnja 1909. u Meðugorju, gdje je i završio pučku školu. Gimnaziju je završio na Širokom Brijegu, a u Franjevački red stupio 29. lipnja 1926. na Humcu. Nakon završenoga teološkog studija u Mostaru u istom gradu je zareðen za svećenika 11. prosinca 1932. godine. Godine 1933. odlazi na postdiplomski studij u Pariz. Tu uspješno završava dva doktorata, iz prava i iz sociologije. U vrijeme boravka u Parizu bio je dušobrižnik za Hrvate. Tu se družio s poznatim političarima u radu protiv diktature kralja Aleksandra. Tada je napisao i knjigu na francuskom jeziku Diktatura kralja Aleksandra. God. 1938. vratio se u svoju Provinciju, gdje je obavljao službu profesora na teološkom uèilištu u Mostaru i istodobno bio tajnik mostarskog biskupa Alojzija Mišića. U to vrijeme ponovno počinje izlaziti mjeseènik Kršćanska obitelj, kojemu je on urednik. Fra Vendelin je takoðer u Mostaru osnovao društvo rudara i društvo za katolièku mladež “Vojska Svetog Ante”. U veljači 1945. godine odlazi u Zagreb i tu se brine za izbjeglice. Dospijeva u partizansko zarobljeništvo, ali u Mariboru bježi u Austriju i Italiju, a godinu kasnije, u travnju 1946., zajedno s fra Vjekoslavom Bambirom na malom poluteretnom brodu stiže u SAD (New York).

Nakon kratkog boravka u Chicagu, fra Vendelin god. 1948. odlazi u župu Sv. Marije u Steeltonu. Već 1949. imenovan je poglavarom hrvatskih franjevaca u Americi. U isto vrijeme urednik je Hrvatskoga katoličkog glasnika i Hrvatskog kalendara te vrlo aktivan u pisanju brojnih članaka. Pod njegovim vodstvom kupljene su dvije franjevačke rezidencije: u Bevaer Fallsu i Gulf Breezeu. God.1952. postao je gvardijanom novoosnovanog samostana sv. Ante u Chicagu. Nakon te službe odlazi pastoralno djelovati u hrvatske župe Srca Isusova u Milwaukeeju, Sv. Augustina u West Allisu te Srca Isusova u Chicagu, gdje je i preminuo 2. siječnja 1971. u 62. godini života. Fra Vendelin je tri puta imenovan poglavarom hrvatskih franjevaca (1949.-1952. i 1961.-1967.) te isto toliko puta savjetnikom Kustodije. Nekoliko puta bio je urednikom hrvatskih franjevačkih izdanja. Pokopan je 6. siječnja 1971. godine u franjevačkoj grobnici sa svojom braćom fratrima, na groblju Holy Sepulchre.

Ovaj vrlo poznati fratar roðen je 2. prosinca 1889. u Lisama kod Širokog Brijega. Pučku školu i gimnaziju završio je na Širokom Brijegu, a u Franjevaèki red stupio 19. kolovoza 1906. Filozofsko-teološki studij pohaðao je u Mostaru i Fribourgu (Švicarska), gdje je položio doktorat iz bogoslovnih znanosti. Njegova doktorska disertacija o poèetcima Franjevačkog reda, posebno o zakonodavstvu, smatra se do danas najbolje napisanim radom iz tog područja. Za svećenika je zareðen 4. kolovoza 1912. u Fribourgu. Odmah se vraća u Domovinu te se s fra Didakom Buntićem posveæuje održavanju analfabetskih teèajeva. Zajedno s Buntićem brinuo se za siromašnu djecu, koju su u godinama gladi i rata smještali u Slavoniji da bi preñivjeli. Godine 1916. postao je tajnikom Provincije i profesorom na državnoj gimnaziji u Mostaru. Tada pokreće tjednik Narodna sloboda u Mostaru. Osnivao je “Udruženja sadilaca duhana za Hercegovinu”, želeći tako zaštiti puk od nepravde državnog terora Godine 1918. pokrenuo je glasilo Suvremena pitanja te povijesni niz Monumenta Franciscana, koji ima trajnu vrijednost. God. 1928. postao je provincijalom franjevaèke provincije u Mostaru. Nakon šest godina u toj službi imenovan je direktorom franjevaèke gimnazije na Širokom Brijegu.

U proljeće 1939. godine, fra Dominik izabran je za člana vrhovne uprave Franjevačkog reda u Rimu. Uz tu službu imenovan je i na dužnost ekonoma za cijeli Franjevački red. Nakon pada Hrvatske države god. 1945. pomaže u spasavanju bezbrojnih hrvatskih izbjeglica. U Italiji (Grottamare kod Ancone) osnovao je i hrvatsku gimnaziju za siromašne hrvatske ðake. Uz sve te poslove gradio je i novu franjevaèku kuriju u Rimu, na brežuljku Gelsomino, te crkvu posvećenu Majci Božjoj, urešenu hrvatskom ornamentikom. U SAD je došao 5. studenog 1951. godine, a veæ sljedeæe godine izabran je za poglavara hrvatskih franjevaca. Tu službu je obavljao do god. 1955. Umro je u samostanu sv. Ante u Chicagu 23. kolovoza 1973. godine u 84. godini života. Pokopan je u franjevačkoj grobnici na groblju Holy Sepulchre.

God 1953. fra Dominik je osnovao izdavačku kuću Croatia, u kojoj je izdano nekoliko knjiga na hrvatskom i engleskom jeziku. Od god. 1955. fra Dominik se posveæuje istraživanju hrvatske povijesti. Plod toga rada su mnogi znansteni radovi: Crvena Hrvatska u svijetlu povijesnih izvora (Hrvatski povijesni insitut, knj. 1, Chicago, 1957.), Bosnia i Hercegovina. Povijesno-kritièka istraživanja, sv. 1: Državna i vjerska pripadnost sredovjeène Bosne i Hercegovine (Hrvatski povijesni institut, knj. 3, Chicago, 1960.), Bosnia i Hercegovina. Povijesno-kritièka istraživanja, sv. 2: Bogomilska crkva bosanskih krstjana (Chicago 1963.), Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti (Hrvatski povijesni institut u Rimu, posebna izdanja sv. 1, Rim, 1963.), Hrvati i Srbi dva stara razlièita naroda (München-Barcelona, 1971.), Crvena Hrvatska (ZIRAL, Rim, 1972. ), Hrvatske zemlje u prošlosti i sadašnjosti (ZIRAL, Rim, 1972.), Etnièka povijest Bosne i Hercegovine (2. izd., Toronto-Zürich-Roma-Chicago, 1982). Još ranije je nastalo djelo Duvanjska biskupija (Zagreb, 1934.). Fra Dominik je i pisac stotina članaka u mnogim poznatim publikacijama.

Fra Anzelmo je roðen 12. svibnja 1898. godine u Grljevićima u Hercegovini. Pučku školu i gimnaziju završio je na Širokom Brijegu. Franjevcem je postao 7. lipnja 1915. godine u franjevaèkom samostanu na Humcu. Filozofiju i teologiju studirao je u Mostaru i Beèu. Za sveæenika je zareðen 8. prosinca 1922. godine. Nakon svećeničkog reðenja služio je na župama Humac i Veljaci do svog odlaska u Ameriku u svibnju 1930. Meðu Hrvatima je djelovao na župama Sv. Jeronima u Chicagu, Sv. Ante u Sharonu i Sv. Æirila i Metoda u New Yorku. Fra Anzelmo je tri godine (1947.-1950.) obnašao dužnost direktora Hrvatske franjevaèke tiskare u Chicagu. Umro je 3. ožujka 1974. godine gradu Pensacola, FL u 75. godini života. Pokopan je 7. ožujka u franjevačku grobnicu na groblju Holy Sepulchre u Chicagu.

Roðen je 29. veljače 1908. godine u Proboju u Hercegovini. Nakon završene puèke škole u Vitini gimnaziju je pohaðao na Širokom Brijegu. Èlanom Franjevaèkog reda postao je 29. lipnja 1926. godine u franjevaèkom samostanu na Humcu. Studij filozofije i teologije pohaðao je u Mostaru i Breslavi (Njemaèka), a za sveæenika je zareðen u Mostaru 5. studenog 1933. Sljedeæe godine odlazi u Englesku na studij engleskog jezika spremajuæi se poæi meðu iseljene Hrvate u Americi. U Ameriku stiže u studenom 1935. Odmah po dolasku, fra Ljubo počinje pastoralno djelovati. Služio je meðu Hrvatima na župama u New Yorku, Chicagu (Sv. Jeronim), Vancouveru, Portlandu, Milwaukeeju i Chicagu (Srce Isusovo). Fra Ljubo je bio i vrlo uspješan prvi urednik tjednika Danica, pošto su ga hrvatski franjevaci preuzeli od gosp. Ivana Krešića. On je isto tako niz godina ureðivao Hrvatski katolièki glasnik i Hrvatski kalendar, te u Chicagu bio vrlo ukljuèen u razne društvene i vjerske aktivnosti. Fra Ljubo je obnašao dužnost savjetnika Kustodije od 1949. do 1952. godine. Nakon kraće bolesti, umro je u bolnici u Chicagu 24. siječnja 1975. u 66. godini života. Četiri dana kasnije, 28. siječnja, pokopan je meðu svojom braćom fratrima na groblju Holy Sepulchre.

Roðen je 25. veljače 1897. godine u Grudama u Hercegovini. Pučku je školu pohaðao u Grudama, a gimnaziju na Širokom Brijegu. U Franjevaèki red stupio je 6. srpnja 1915. godine na Humcu. Filozofsko-teološke znanosti studirao je u Mostaru, Beču i Innsbrucku. Za sveæenika je zareðen 13. rujna 1923., te je nakon toga èetiri godine proveo kao župni pomoćnik na Širokom Brijegu. U SAD je došao 8. svibnja 1928. godine. Obnašao je dužnosti župnog pomoćnika u župama Srca Isusova u Chicagu i Sv. Marije u Steeltonu. Kao župnik je djelovao na župama sv. Ante u Sharonu (1929.-1931.), Srca Isusova u Chicagu (1931.-1947.) i Sv. Josipa u St. Louisu (1947.-1968.). U rujnu 1968. povlači se u mirovinu u franjevaèku rezidenciju u Gulf Breezeu, gdje umire 26. ožujka 1979. u 82. godini života. Pokopan je u franjevačèku grobnicu u Chicagu na groblju Holy Sepulchre.

Fra Karlo je roðen u Americi (Kansas City) 24. lipnja 1915. godine. Nakon završenoga osnovnog i srednjeg školovanja fra Karlo je stupio u Franjevački red 19. kolovoza 1934. godine. Kao student teologije otišao je u Domovinu te u Mostaru završio filozofsko-teološki studij. Za svećenika je zareðen 16. lipnja 1940, a sljedeće 1941. godine vratio se u Ameriku. Pastoralno je djelovao na župama Sv. Marije u Steeltonu (1941.-1944.), Sv. Jeronima u Chicagu (1944.-1945.;1952.-1957.), Sv. Augustina u West Allisu (1959.-1962.), Srca Isusova u Milwaukeeju (1962.-1964.), Sv. Ivana u Kansas Cityju (1968.-1970.), Sv. Ćirila i Metoda u New Yorku (1972.-1973.), te u više navrata boravio u samostanu u Chicagu i u rezidenciji u Gulf Breezeu, gdje je vodio duhovne obnove. Fra Karlo je obavljao dužnost savjetnika Kustodije od 1964. do 1967. godine. Umro je 21. lipnja 1979. u Pittsburghu u 64. godini života, a pokopan je u Chicagu na groblju Holy Sepulchre.

Fra Celestin je roðen 30. siječnja 1915. godine u Domanovićima u Hercegovini. Pučku je školu završio u rodnom mjestu, a gimnaziju na Širokom Brijegu. Franjevački habit obukao je 3. srpnja 1934. godine. Studij filozofije i teologije završio je u Mostaru, gdje je i zareðen za svećenika 16. lipnja 1940. godine. Kao duhovni pomoćnik u vrijeme rata služio je u župi Čapljina, a nakon završetka rata povlači se prema Austriji, gdje je neko vrijeme bio vjerouèitelj hrvatskoj djeci i dušobrižnik za hrvatske izbjeglice u St. Gertraudi. U lipnju 1946. napušta Austriju te odlazi u SAD. Osim dva mjeseca boravka u Clevelandu, ostatak života proveo je u Chicagu, a veliki dio tog vremena (preko 30 godina) kao upravitelj Hrvatske franjevačke tiskare. U isto vrijeme obilato je pomagao u okolnim župama. Bio je savjetnik Kustodije od 1964. do 1967. godine. Preminuo je u Chicagu 31. srpnja 1979. u 64. godini života. Pokopan je na groblju Holy Sepulchre u Chicagu.

Fra Vitomir je roðen 16. sijeènja 1915. godine u mjestu Lise kod Širokog Brijega. Nakon završene puèke škole i gimnazije na Širokom Brijegu stupa u Franjevaèki red 29. lipnja 1932. na Humcu. Studij filozofije i teologije pohaðao je u Mostaru i Rimu. Za sveæenika je zareðen 12. lipnja 1938. u Mostaru. God. 1941. imenovan je tajnikom ekonomata u franjevaèkoj kuriji u Rimu. Na toj je službi ostao punih 11 godina, do 1952. U SAD je došao 2. veljaèe 1954. godine. Službovao je u hrvatskim župama Sv. Josipa u St. Louisu kao pomoænik (1954.-1955.) te kao župnik (1972.-1976.), Sv. Jeronima u Chicagu kao pomoænik (1955.-1958.) i kao župnik (1960.-1965.) te Sv. Ćirila i Metoda u New Yorku kao župnik (1967.-1972.). Obnašao je dužnost prokuratora i savjetnika Kustodije (1973.-1976.), upravitelja zaklade sv. Ante i upravitelja franjevaèkih izdanja. Smrt ga je zatekla u župi Sv. Josipa u St. Louisu 16. studenog 1979. godine u 64. godini života. Pokopan je u Chicagu na groblju Holy Sepulchre.

Roðen je 7. kolovoza 1913. godine u Grljeviæima u Hercegovini. Pučku je školu završio u Rasnom, a gimnaziju pohaðao na Širokom Brijegu. Postao je franjevac 29. lipnja 1932. godine. Studij filozofije i teologije završio je u Mostaru te zareðen za svećenika 21. veljače 1937. Budući da je od malena htio biti misionar, ubrzo nakon reðenja otišao je u misije u Kinu. Ljeti 1938. stigao je u Peking. Po dolasku se posvetio učenju kineskog jezika. Nakon godinu dana poslan je u provinciju Hu-nan, gdje je pastoralno djelovao 13 godina i vodio jedno sirotište za starce. Budući da su na vlasti bili komunisti, bio je god. 1950. protjeran iz Kine. Vratio se u Italiju, odakle je 28. prosinca 1953. doputovao u Ameriku. Pastoralno je djelovao na župama Sv. Josipa u St. Louisu, Sv. Jeronima u Chicagu i sv. Josipa u Bethlehemu. Kroz nekoliko godina živio je u franjevaèkim rezidencijama u Gulf Breezeu i Beaver Fallsu. Posljednje godine života proveo je u matičnom samostanu sv. Ante u Chicagu, gdje je umro 19. lipnja 1980. u 66. godini života. Pokopan je u franjevačku grobnicu u Chicagu.

Fra David je roðen u Duvnu 30. rujna 1896. godine. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, a gimnaziju pohaðao na Širokom Brijegu. Filozofiju i teologiju studirao je u Mostaru, Münchenu i Beèu, gdje je i zareðen za sveæenika 28. kolovoza 1921. Nakon reðenja vratio se u Domovinu, te na Širokom Brijegu bio profesorom dvije godine. Odlazi zatim ponovno u Beè na postdiplomski studij, te 1926. godine stjeèe akademski naslov doktora teologije. Sljedeće 4 godine (do 1930.) predavao je crkveno pravo na franjevaèkoj teologiji u Mostaru. U Ameriku je došao na blagdan sv. Ante 13. lipnja 1930. Nekoliko godina Amerikom je putovao kao misionar propovijedajuƒi u mnogim gradovima. A godine 1935. imenovan je poglavarom hrvatskih franjevaca u Americi. Na toj je službi ostao punih 14 godina (do 1949.). U njegovo vrijeme franjevačka zajednica se snañno razvila. Otvoren je franjevački samostan u Chicagu kao središnja kuća zajednice. Pri njemu je otvoren i kulturni centar te pokrenuti Hrvatski katolički glasnik, Hrvatski kalendar i Danica. Važno je spomenuti da je upravo u to vrijeme osnovana Hrvatska franjevačka tiskara. Nakon službe poglavara pastoralno je djelovao kao župnik u župi sv. Ante u Sharonu (1949.-1958.). Potom se vraća u Chicago za gvardijana samostana Sv. Ante, a od 1961. do 1976. vršio je dužnost prokuratora hrvatskih franjevaca. Na službi savjetnika Kustodije bio je od 1952. do 1955. godine. Nakon mnogo godina otišao je u Domovinu, gdje je 17. kolovoza 1984. godine preminuo (u Splitu) u 88. godini života. Pokopan je 20. kolovoza na groblju Karaula u Tomislavgradu.

Fra Silvije je roðen 8. travnja 1910. godine u Soviæima kod Gruda. Puèku je školu završio u rodnom mjestu, a gimnaziju na Širokom Brijegu. Franjevaèki habit obukao je 3. kolovoza 1929. Studij filozofije i teologije završio je Mostaru, gdje je zareðen za sveæenika 16. svibnja 1935. U SAD je došao 8. lipnja 1938. Po dolasku u Ameriku imenovan je župnim pomoænikom, a kasnije i župnikom župe sv. Marije u Steeltonu. Od 1941. do 1949. godine boravio je u Chicagu kao urednik Hrvatskoga katoličkog glasnika i Hrvatskog kalendara te je osnovao fundaciju sv. Ante za naboñne predmete. Nakon toga je djelovao kao župnik u Milwaukeeju (1949.-1950.), gdje je sagradio crkvu, Ambridgeu (1952.-1955.), New Yorku (1965.-1968.), Sault Ste Marie (1969.-1970.) i Sharonu (1981.-1982.). Fra Silvije je osim toga obavljao dužnosti gvardijana franjevaèkog samostana u Chicagu u nekoliko navrata, poglavara rezidencije u Gulf Breezeu i prokuratora Kustodije. Iscrpno se bavio i znanstvenim radom. Bio je urednikom “Hrvatskog kalendara” (1955.-1957.) i “Hrvatskoga katolièkog glasnika” (1941.-1948.) te priznati biblijski struènjak i prevoditelj starozavjetnih biblijskih knjiga. S izvornika je preveo Mojsijevo Petoknjižje, Psalme, Prve proroke, Velike proroke, Poruku prognanika, Dvanaest proroka i Tužaljke, Rutu, Joba, Upute za život, Velepjesmu i Predsjedatelja. Uz to je fra Silvije izdao i dva vrlo znaèajna djela Pripovijest o Bibliji i Od Domovine do Pradomovine (Chicago, 1979). Njegov prijevod Petoknjižja uvršten je u Bibliju koju je izdala Kršanska sadašnjost iz Zagreba 1977. godine. Fra Silvije je god. 1982. imenovan župnim pomoćnikom u župi Sv. Augustina u West Allisu, gdje je i preminuo 12. svibnja 1985. u 75. godini života. Pokopan je sljedeći dan na groblju Holy Sepulchre.

Fra Anthony je roðen 22. lipnja 1928. godine u Chicagu od hrvatskih roditelja, koji su umrli dok je bio dijete. Anthony odlazi u sjemenište u Westmont, IL, a franjevaèki habit oblaèi srpnja 1950. godine. Filozofiju je studirao u Clevelandu, OH, a teologiju u Teutopolisu, IL, gdje je i zareðen za svećenika 24. lipnja 1957. godine. Nakon reðenja djeluje kao župni pomoćnik na župi sv. Jeronima u rodnom Chicagu. Godine 1962. Zajednica ga šalje u župu sv. Augustina u West Allis, gdje je proveo 14 godina kao župni pomoćnik (1962.-1968.) i župnik (1968.-1976.). Tih godina izabran je za savjetnika Kustodije (1970.-1973.). Nakon West Allisa imenovan je 1976. župnikom župe sv. Jeronima u Detroitu. Na tom mjestu ostaje do 1985., kada se zbog bolesti povlaèi u matièni samostan u Chicagu. Preminuo je u Chicagu 10. lipnja 1986. u 57. godini života. Pokopan je tri dana kasnije meðu ostalim franjevcima na groblju Holy Sepulchre.

Rođen je 4. ožujka 1899. u Rasnom u Hercegovini. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, a gimnaziju na Širokom Brijegu. U Franjevački je red stupio 10. svibnja 1916. na Humcu kod Ljubuškog. Studij filozofije i teologije pohađao je u Mostaru, gdje je zaređen za sveæenika 25. oñujka 1928. godine. Nakon reðenja provodi petnaest godina (1928.-1943.) na župi u Konjicu. U tijeku rata odlazi u Zagreb, gdje je bio poglavar franjevake rezidencije. Pri kraju rata bježi pred komunistima u Italiju te se nastanjuje u Gemoni. Uskoro je postao upraviteljem gimnazije u Grottamare. Tu je službu obavljao do zatvaranja gimnazije 1950. godine. Od 1950. do 1953. vršio je službu ekonoma Franjevačkoga meðunarodnog kolegija u Grottaferati kod Rima. U SAD je došao 18. studenog 1953. te je odmah u Chicagu preuzeo službu upravitelja franjevačkih izdanja. Godine 1960. postao je duhovnim pomoćnikom u župi sv. Augustina u West Allisu. Nakon šest godina (1966.) vraća se u samostan sv. Ante u Chicagu, gdje je ponovno obnašao dužnost ravnatelja franjevačkih izdanja. U Chicagu je umro 13. srpnja 1986. u 87. godini života. Pokopan je u franjevačku grobnicu na groblju Holy Sepulchre u Chicagu.

Fra Ferdo je roðen 24. rujna 1907. godine u Grabu u Hercegovini. U Franjevaèki red stupio je 29. lipnja 1926. Filozofsko-teološke znanosti studirao je u Mostaru i Teutopolisu, IL. Za svećenika je zareðen 11. prosinca 1932. godine. U SAD je stigao odmah nakon sveæenièkog repenja u srpnju 1933. God. 1934. imenovan je ñupnim pomoćnikom na župi sv. Jeronima u Chicagu (2 godine). Nakon toga slijede njegove župničke službe: Presveto Trojstvo u Ambridgeu (7 godina) i Sv. Jeronim u Chicagu (15 godina). Nakon sluñbovanja u sv. Jeronimu biran je dva puta za poglavara hrvatskih franjevaca (1955.-1961.). Isto tako dva puta je biran za savjetnika Kustodije (1952.-1955. i 1961.-1964.). Kao župnik Župe Srca Isusova u Milwaukeeju djeluje od 1961. do 1967. Fra Ferdinandovim zauzimanjem kupljena je i franjevačka grobnica na groblju Holy Sepulchre u Chicagu. Godine 1967. postavljen je za gvardijana samostana sv. Ante u Chicagu, da bi uskoro bio imenovan župnikom u Windsoru, pošto je 1973. tu župu Londonska biskupija povjerila hrvatskim franjevcima. U srpnju 1976. postavljen je opet za gvardijana samostana sv. Ante u Chicagu. Tu je dužnost obavljao do 1982., kada je imenovan župnikom Župe Srca Isusova u Milwaukeeju. Tu ostaje tri godine, do 1985., kada ponovno postaje gvardijanom u Chicagu. Na toj dužnosti ga je zatekla smrt 28. travnja 1987. u 79. godini života. Tijelo mu je ukopano u franjevačku grobnicu na groblju Holy Sepulchre.

Fra Gracijan je roðen 25. veljače 1911. godine u Lipnu u Hercegovini. Osnovnu je školu završio na Čerinu, a gimnaziju na Širokom Brijegu. U Franjevački red stupio je 29. lipnja 1928. godine. Nakon toga studira filozofiju i teologiju u Mostaru i na sveučilištu u Beču. U Beču završava studij i biva zaređen za svećenika 26. kolovoza 1934. godine. Nakon svećeničkog repenja odlazi u Francusku (Lyon), gdje god. 1938. postiže doktorat iz teologije. Nakon studija odlazi u Rim i tu jedno vrijeme radi na proučavanju djela vrloga franjevačkog umnika Dunsa Scota. Godinu dana poslije vraća se u Provinciju te postaje profesorom teologije na franjevačkom učilištu u Mostaru. Budući da su mnogi Hrvati otišli u Njemačku, fra Gracijan odlazi za njima i brine se za njih. U to vrijeme bio je i član hrvatskog veleposlanstva u Berlinu. U rujnu 1945. odlazi iz Njemačke u Italiju i tu djeluje kao profesor, najprije na učilištu u Tropei (sjeverna Italija), a zatim u gimnaziji u Grottamare, gdje je bio direktor kolegija i profesor.

Nakon zatvaranja te gimnazije seli se u Madrid i posvećuje se proučavanju Sv. Pisma. Fra Gracijan tada prevodi cijeli Novi zavjet na hrvatski jezik. Njegov Novi zavjet izdali su u Domovini “Kršćanska sadašnjost” (Zagreb) i “Teološka biblioteka” (Sarajevo) god. 1987. Neko vrijeme bio je profesor na teološkoj školi u Ontenienteu blizu Valencije. U SAD je stigao 20. kolovoza 1957. godine. Odmah po dolasku imenovan je župnim pomoćnikom u župi sv. Jeronima u Chicagu. Istu službu vršio je u župama sv. Ante u Sharonu (1958.-1959.) i Srca Isusova u Chicagu (1960.-1963.). Sljedećih šest godina boravi u franjevačkoj rezidenciji u Gulf Breezeu i tu se ponovno posvećuje znanstvenom radu. Napisao je nekoliko vrijednih književnih djela: Djevojka Drina (Madrid, 1951.), Za stolom od kamena (Madrid, 1964.) i Braƒa Golemci (Chicago, 1967.). Fra Gracijan je bio i vrsni jezikoslovac. Od godine 1969. ñivio je i radio u franjeva…kom samostanu sv. Ante u Chicagu. Uređivao je Hrvatski katolički glasnik skoro 20 godina, do svoje smrti. Umro je u samostanu sv. Ante u nedjelju 7. svibnja 1989. Pokopan je 11. svibnja u grobnicu hrvatskih franjevaca na groblju Holy Sepulchre u Chicagu.

Fra Berto se rodio 7. svibnja 1910. godine u Mepugorju, gdje je pohađao pučku školu. Gimnaziju je završio na Širokom Brijegu, a filozofsko-teološke zanosti u Mostaru. U Franjeva…ki je red stupio 3. kolovoza 1930., a za svećenika zarepen 14. lipnja 1936. u Kotoru. Pastoralno je najviše djelovao na župi u Rakitnu, a pri završetku rata pred komunistima bježi iz Domovine u Austriju. Tu je djelovao četiri godine pomažući hrvatskim izbjeglicama. U SAD dolazi na Božić 1949. godine. Nakon kraćeg studija engleskog jezika fra Berto je djelovao kao ñupni pomoƒnik u župi sv. Jeronima u Chicagu (1950.-1953.), a nakon toga u istom gradu u ñupi Srca Isusova (1953.-1958.). Kratko je djelovao i u župama u Pennsylvaniji: sv. Ante u Sharonu i Presvetog Trojstva u Ambridgeu. Nakon ovih godina fra Berto odlazi u Kanadu. Najprije je služio kao duhovnik Hrvatima u Sudburyju i Elliot Lakeu. Nakon toga ga uprava Zajednice šalje u Sault Ste Marie. Tu je organizirao hrvatsku zajednicu i utemeljio župu. God. 1969. odlazi ponovno u Sudbury. Tu ostaje sve do god. 1980. Nakon toga odlazi u Norval, gdje je i preminuo 15. veljače 1990. u 79. godini života. Pokopan je u franjevačku grobnicu na groblju Holy Sepulchre. Fra Berto je obnašao službu savjetnika Kustodije u razdoblju od 1967. do 1970. godine.

Fra Mladen je rođen 21. travnja 1939. godine u Proboju u Hercegovini. Pučku je školu završio u Vitini, a gimnaziju u Splitu, Sinju i Visokom. U Franjevački red stupio je 14. srpnja 1959. godine na Humcu kod Ljubuškog. Filozofsko-teološki studij pohapao je u Visokom, Ljubljani i Sarajevu, gdje je i zarepen za svećenika 10. srpnja 1966. godine. U SAD je došao 16. oñujka 1967. godine. Nakon studija engleskog jezika u Washingtonu, D.C., fra Mladen je djelovao u župi Sv. Ćirila i Metoda u New Yorku, najprije kao župni pomoćnik, a od 1972. kao župnik. U to vrijeme - ponajviše njegovim zalaganjem - Hrvati su se premjestili iz stare i neugledne u novu i veću crkvu na Manhattanu, osnivan je župni radio programa te kupljena Hrvatske zemlje u New Jerseyju. Na toj sluñbi ostaje fra Mladen do 1979. godine. Nakon toga je boravio u Bevaer Fallsu, Norvalu, Clevelandu i Fronhletainu (Austrija). U Norvalu se posebice zauzimao za kupnju zemljišta koje je kasnije postalo središtem okupljanja tamošnjih Hrvata. Nakon kraće bolesti, preminuo je 7. rujna 1991. u Chicagu. Pokopan je u franjevačkoj grobnici na groblju Holy Sepulchre u Chicagu.

Rođen je 22. lipnja 1898. godine u Rašljanima u Hercegovini. U rodnom mjestu završio je osnovnu školu, a gimnaziju na Širokom Brijegu. U Franjevački red stupio je 10. svibnja 1916. godine. Filozofsko-teološki studij pohapao je u Mostaru i Paderbornu (Njemačka). U ovom gradu je postao svećenik 12. kolovoza 1923. godine. Nakon ređenja nastavio je studirati teologiju u Fribourgu u Švicarskoj. God. 1926. vraća se u Hercegovinu. Predaje vjeronauk djeci u osnovnoj i srednjoj školi u župi Humac. God. 1930. imenovan je župnikom u Klobuku, a nakon tri godine postao je župnik u Gorancima kod Mostara. Gvardijanom franjevačkog samostana na Humcu imenovan je god. 1937. U ratnim godinama (1940.-1945.) sluñbovao je u župama Konjic, Veljaci i Humac, a nakon propasti Hrvatske države fra Slavko uspijeva izbjeći prema Austriji, a zatim dolazi u Italiju (Gemona). U Ameriku stiže 8. svibnja 1946. Prve tri godine provodi kao župni pomoćnik na pensilvanijskim župama u biskupiji Harrisburg. Zatim je 1950. godine imenovan župnikom župe sv. Josipa u Bethlehemu, na kojoj je ostao 20 godina. U veljači 1971. godine odlazi u mirovinu u franjevački samostan sv. Ante u Chicagu. godine. Umro je u istom samostanu 20. veljače 1992. u 94. godini života. Pokopan je na groblju Holy Sepulchre u Chicagu. Fra Slavko je obavljao i službu savjetnika Kustodije od 1958. do 1961.

Fra Irenej je živio vrlo zanimljiv život. On je vjerojatno u svoje vrijeme bio ne samo najstariji franjevac nego i najstariji sveæenik na svijetu. Bio je uistinu pionir meðu hrvatskim misionarima na Novom kontinentu. Ropen u Klanjecu u Hrvatskom zagorju 28. travnja 1889. godine. Franjevaèki habit obukao je 17. kolovoza 1906., a filozofsko-teološke znanosti studirao u Zagrebu. Za sveæenika je zareðen 14. srpnja 1912. Iste godine, 2. prosinca, dolazi u Ameriku. Odmah poèinje raditi na okupljanju Hrvata New Yorka i okolice. Veæ sljedeće godine (16. listopada 1913.) zajedno s fra Placidom Belavićem osniva župu sv. Ćirila i Metoda u New Yorku. Fra Irenej u župi ostaje punih 13 godina, kada ga 1926. starješinstvo šalje za župnika u župu sv. Marije u Steeltonu. Tu je sagradio veliku župnu školu. Nakon 11 godina sluñenja u ovoj župi postao je župnikom sv. Josipa u Bethlehemu (1937.) Župu je vodio punih 13 godina. Nakon toga odlazi u mirovinu u franjevaèki samostan sv. Ante u Chicagu. To bijaše godine 1950. Zanimljivo je da je fra Irenej nakon toga skoro pola stoljeća proveo u samostanu sv. Ante. Tu je djelovao kao sakristan, orguljaš i knjižničar. Posljednje godine života proveo je u kući časnih sestara St. Mary’s Home u Manitowocu, WI, gdje je i blago preminuo 26. veljaèe 1996. u 107. godini života. Tada se jednostavno ugasio poput dogorene svijeće. Pokopan je na groblju Holy Sepulchre. Fra Irenej je bio jedan od onih fratara koji je uloñio mnogo truda u osnutak Hrvatske franjevačke kustodije. Tri puta je bio biran za savjetnika Komisarijata (1929.-1935. i 1946.-1949.).

Rođen je 3. svibnja 1915. godine u Grljevićima kod Vitine. Osnovnu je školu pohađao u Rasnom, a gimnaziju na Širokom Brijegu. U Franjevački red stupio je 1933. godine. Filozofsko-teološke znanosti studirao je u Mostaru, gdje je i zaređen za svećenika 4. lipnja 1939. godine. Nakon toga je nastavio studij iz područja talijanske književnosti na katoličkom sveučilištu u Milanu i tu stekao akademski naslov doktora 1951. godine. Zatim je godinu dana predavao na franjevačkoj gimnaziji u Grottamare. U Ameriku je stigao sljedeće godine te uskoro imenovan župnim pomoćnikom u župi Presvetog Trojstva u Ambridgeu (1952.-1954.). Istu duñnost je obavljao u Lancesteru, PA (1954.-1955.) te kod časnih sestara Milosrdnica (1955.). U župi sv. Jeronima bio je duhovni pomoćnik od 1957. do 1959. Godine 1960. postao je župnikom u župi Monessen, gdje je sagradio novu crkvu. Nakon toga fra Predrag je napustio hrvatsku franjevačku zajednicu te djelovao u poljskoj provinciji. Početkom 1990-tih godina vraća se ponovno u Hrvatsku franjevačku kustodiju, a 1993. i u Domovinu. Umro je u franjevačkom samostanu na Humcu 18. kolovoza 1996. godine. Pokopan je u franjevačku grobnicu na Humcu.

Rođen je 6. lipnja 1913. u Uzarićima kod Širokog Brijega. Pučku školu i gimnaziju završio je na Širokom Brijegu. U Franjevački red stupio je 6. kolovoza 1932. godine, a filozofiju i teologiju studirao u Mostaru i Schwazu (Austrija). Za svećenika je zarepen 23. svibnja 1937. godine u Mostaru. Odmah nakon repenja odlazi u Schwaz, gdje je dovršio posljednju godinu teologije. Nakon toga (1938.) Zajednica ga šalje u Rim na franjevačko učilište Antonianum na postdiplomski studij duhovnosti. Nakon dvije godine vraća se u Domovinu te kao župni pomoćnik djeluje na Kočerinu. U svibnju 1941. opet je u Rimu, gdje dvije godine kasnije stječe akademski naslov doktora teologije (1943.). Po povratku u Provinciju imenovan je odgojiteljem franjevačkih studenata u Mostaru. Godine 1945. napušta Domovinu bježeći pred komunističkim nasiljem. Odlazi u Rim, gdje je do 1948. bio duhovnikom studenata teologije na sveučilištu Antonianum. Nakon što su hrvatski franjevci pod vodstvom fra Dominika Mandića osnovali malo sjemenište za hrvatsku izbjegli…ku djecu u Grottamare (Italija) fra Dionizije je bio njihov odgojitelj i učitelj (1948.-1950.). Sličnu službu obavlja godinu dana u Sassoferrati (Italija), do rujna 1951. Tada je imenovan profesorom duhovnog bogoslovlja i morala na sveu…ilištu Antonianum u Rimu. Na toj službi ostaje do 1974.

U to vrijeme (14. ožujka 1972.). fra Dionizije je jedan od osnivača izdavačke kuće ZIRAL (Zajednica izdanja Ranjeni labud). U Ameriku je stigao 29. srpnja 1974. godine. Nakon godinu dana ponovno se vratio u Rim na isto sveučilište. Godine 1975. opet je u Americi. Imenovan je suurednikom hrvatskog tjednika Danica te upraviteljem franjevačkih izdanja i Hrvatskog etni…kog instituta. Kao upravitelj ZIRAL-a (1972.-1995.) fra Dionizije je za tisak pripremio i izdao 52 knjige, a još devet je imao u pripremi. Bio je ravnatelj mjesečnika Hrvatski katolički glasnik (1975.-1977.) te godišnjaka Hrvatski kalendar (1977.,1978. i 1986.). Fra Dionizije je godinama radio na prikupljanju i proučavanju grape o ukrasnim pleterima. Taj rad je pretvorio u svoje kapitalno djelo Pleterni ukras (ZIRAL, Chicago, 1995., str. 918). God. 1995. vratio se u Domovinu. Umro je u Zagrebu 27. studenog 1997. godine. Pokopan je na Širokom Brijegu.

Fra Serafin je ropen 21.veljače 1903. godine u Veljacima u Hercegovini. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju na Širokom Brijegu. Franjevaèki habit obukao je 9. srpnja 1923. Filozofsko-teološki studij pohapao je u Mostaru i Strassburgu (Francuska). Svećenikom je postao 23. lipnja 1929. Fra Serafin je bio vrlo djelatan u ñupama u Hercegovini. Nakon repenja je sluñio kao duhovni pomoćnik na župama sv. Ante na Humcu (1930.-1932.) i u Posušju (1932.-1935.). God. 1935. osnovao je župu Crnač blizu Širokog Brijega. Obnašao je zatim službu župnika i gvardijana franjevačkog samostana na Širokom Brijegu. Fra Serafin se u ovo vrijeme bavi i socijalnim radom (popis pučanstva, osnivanje društava katoličke akcije i dr.). Zajednica ga zatim imenuje župnikom u Međugorju. Na dan 3. veljače 1945. napustio je Međugorje, Provinciju i Domovinu bježeći pred komunističkim terorom. Nakon kratkog zadržavanja u Austriji i Italiji u Ameriku stiñe 8. svibnja 1946. godine. Tu je služio najprije kao duhovni pomoćnik u ñupi sv. Jeronima u Chicagu.

U svibnju 1947. godine, fra Serafin odlazi na župu u Kulpmont, PA, a godine 1950. imenovan je ñupnikom hrvatske ñupe Presvetog Trojstva u Ambridgeu, gdje je sagradio župnu crkvu. Sljedećih 9 godina (1951.-1960.) fra Serafin je obavljao službu župnog pomoćnika u čikaškim ñupama, te u samostanu sv. Ante bio prokurator Kustodije i upravitelj franjevačkih izdanja. Godine 1960. odlazi u Montreal i tu utemeljuje hrvatsku župu (15. kolovoza 1963.). Potom je župnik u St. Louisu (1968.-1970.) i u Sault Ste Marie (1970.-1971.). U rujnu 1971. odlazi u mirovinu u franjeva…ki samostan sv. Ante u Chicagu, gdje se nastavlja baviti karitativnim i izdava…kim radom. Zapažen je njegov rad na knjizi fra Janka Bubala Tisuću susreta s Gospom u Međugorju, koju je fra Serafin dao prevesti na engleski (1985.) te tiskati u tisućama primjeraka. Fra Serafin je bio savjetnik u upravi Kustodije (1961.-1964.). Nakon 50 godina vratio se u Domovinu (22. rujna 1995.). Umro je u franjevačkom samostanu na Humcu na 21. dan mjeseca kolovoza 1998. u 96. godini života. Pokopan je u franjevačkoj grobnici na Humcu.

Fra Vilim je rođen 8. siječnja 1907. godine u Čitluku u obitelji od četrnaestero djece. Pučku je školu završio u rodnom Čitluku, a gimnaziju na Širokom Brijegu. Franjevački habit obukao je 29. lipnja 1925. Studij filozofije i teologije pohađao je u Mostaru i Lilleu (Francuska), gdje je 13. srpnja 1931. zaređen za svećenika. Sljedeće godine vraća se u Domovinu te biva imenovan odgojiteljem gimnazijalaca na Širokom Brijegu. Poslije odlazi u Zagreb i polañe profesorski ispit iz tjelovjeñbe. Vraƒa se ponovno u gimnaziju i postaje nastavnikom tjelovježbe. Krajem rata prolazi hrvatsku Kalvariju, bježi u Austriju, a zatim u Italiju. U Ameriku stiñe 14. srpnja 1946. Do godine 1953. bio je župnim pomoćnikom u župi Srca Isusova u Chicagu, a od 1953. do 1968. u istoj sluñbi na župi Sv. Marije u Steeltonu. Službu župnika obavljao je na hrvatskoj župi u Montrealu (1968.-1976.). Potom služi u župi sv. Jeronima u Detroitu kao ñupni pomoćnik (1976.-1979.). U istoj službi djeluje u župi Sv. Franje u Windsoru (1979.-1984.), ponovno u Montrealu (1984.) i napokon u Norvalu (1984.-1996.).

Fra Vilim je bio savjetnik u upravi Kustodije (1958.-1961.) te vrlo poznat kao osnivač i voditelj brojnih tamburaških orkestara i kolo grupa po hrvatskim župama u Americi i Kanadi. Nakon punih 50 godina predanoga i uspješnog rada fra Vilim se vratio u Domovinu 1996. godine. Ostatak svojih ljeta proveo je u rodnoj župi Čitluku. Blago je preminuo 31. siječnja 2000. u franjevačkom samostanu na Humcu. Pokopan je 1. veljače u Čitluku.

Fra Hrvoslav je rođen 31. kolovoza 1924. u mjestu Stobi u Makedoniji, uz nekadašnji logor hrvatskih političkih osuđenika. Fra Hrvoslav potječe iz zagrebačke obitelji, a u Zagrebu je živio od osmog mjeseca života. U glavnom gradu Hrvatske završio je osnovno i gimnazijsko školovanje. Nakon Drugoga svjetskog rata studirao je povijest umjetnosti i arheologiju. Bio je suradnik brojnih vjerskih listova u Hrvatskoj, a zbog svoga nacionalnog i vjerskog rada bio je dva puta utamničen. Kasnije je na rimskom Gregorianumu studirao filozofiju i teologiju. Četiri godine uređivao je povijesnu rubriku Radio Vatikana (1966.-1969. i 1971.-1972.). Teološke znanosti studirao je u Rimu. Nakon pada Hrvatskog proljeća napušta Europu i 27. lipnja 1972. dolazi u Ameriku. Članom franjevačke zajednice postao je iste godine, a za svećenika ga je zaredio hrvatski kardinal Franjo Šeper 4. studenog 1973. u New Yorku. Kratko vrijeme je službovao na župi Sv. Ćirila i Metoda u New Yorku, da bi već 1974. godine došao u Chicago u uredništvo Danice, koju nakon smrti fra Ljube Čuvala preuzima kao urednik. Bio je urednik i Hrvatskog kalendara. Ponovno je služio na hrvatskoj župi u New Yorku kao župni pomoćnik (1978.-1981.) te na istoj službi u župama Sv. Ante u Sharonu (1981.-1982.) i Sv. Jeronima u Chicagu (1982.-1992.). Fra Hrvoslav je pisac knjiga Opsada crkve u Bistrici, Krapa Marijina kipa, Neznanac iz palače Zrinski, Dvoboj na Markovu trgu i Vitezovi sv. Marije. On je pisac i brojnih članaka, radio drama te recezent knjiga. Fra Hrvoslav se vratio u Domovinu u ljeto 1992. godine. Boravio je od 1994. u franjevačkom samostanu na Humcu. Tu je i preminuo 23. travnja 2000. Pokopan je u franjevačkoj grobnici na Humcu.

Fra Ivan se rodio u Veljacima u Hercegovini na 8. dan mjeseca svibnja 1944. Osnovnu je školu pohađao u rodnom mjestu, a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. U Franjevački red stupio je 14. srpnja 1963. Studij filozofije i teologije pohađao je u Sarajevu, Trentu i Rimu. Za svećenika je zaređen 13. svibnja 1970. u Trentu. U SAD je stigao 23. kolovoza 1971. godine. Po dolasku u Ameriku imenovan je župnim pomoćnikom u župi Sv. Jeronima u Chicagu. Tu ostaje do 1974. godine, kada odlazi na studij engleskog jezika u Washington D.C.

Godine 1975. fra Ivan je postavljen za župnog pomoćnika u hrvatskoj župi Sv. Ćirila i Metoda u New Yorku. Godinu dana kasnije imenovan je upraviteljem Hrvatske katoličke misije Sv. Nikole Tavelića u Montrealu, gdje gradi novu crkvu. Tu ostaje do 1987., kada je postavljen za župnog pomoćnika u hrvatskoj župi u Norvalu. Dvije godine kasnije postaje župnikom župe Sv. Obitelji u Kitcheneru. To je njegova posljednja stanica u pastoralnom radu na američko-kanadskim prostorima. God. 1991. fra Ivan se vratio u Domovinu, te djelovao na župama u Meðugorju i Konjicu. Gospodin ga je pozvao k sebi 4. studenoga 2000., a pokopan je na novom franjevačkom groblju na Humcu.

Fra Ivo je rođen 15. kolovoza 1917. godine u Međugorju. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju na Širokom Brijegu. Članom Franjevačkog reda postao je 1935. godine na Humcu. Filozofsko-teološke znanosti studirao je u Mostaru, Zagrebu i Rimu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1941. godine u Mostaru. Nakon svećenićkog ređenja odlazi na postdiplomski studij u Rim i tu na sveučilištu Antonianum postiže akademski stupanj doktora teologije. U SAD stiže 7. prosinca 1947. godine. Nakon provedene godine dana u Chicagu u franjevačkoj izdavačkoj djelatnosti, fra Ivo odlazi u pastoralni rad. Sljedećih nekoliko godina bio je župni pomoćnik u župama Sv. Josipa u St. Louisu (1949.-1951.), Sv. Ante u Sharonu (1951.-1952.), Sv. Ćirila i Metoda u New Yorku (1952.-1956.) te Sv. Marija u Rankinu (1956.). God. 1956. imenovan je na kratko vrijeme starješinom franjevačke rezidencije sv. Franje u Gulf Breezeu te iste godine odlazi za župnika u Ambridge.

Fra Ivo se god. 1959. vraća u samostan sv. Ante u Chicagu. Tu je bio direktor franjevačke izdavačke kuće (1959.-1963.). Od god. 1963. do 1965. boravi u rezidenciji sv. Franje u Gulf Breezeu te opet od 1973. do 1977. Fra Ivo je osam godina bio predavač na sveučilištu Duquesne u Pittsburghu, a boravio je u franjevačkoj rezidenciji Kraljice mira u Beaver Fallsu. Na kratko je bio pomoćni župnik u župi Sv. Franje u Fillmoreu, CA (1977.-1978.). Sljedećih dvadeset godina fra Ivo je služio kao pomoćni župnik na župi sv. Josipa u St. Louisu (1979.-1999.). Od godine 1999. nalazi se u mirovini u kući časnih sestara u Manitowocu, WI. Fra Ivo je pisac sljedećih knjiga: Bishop J.G. Strossmayer - New Light on Vatican I, The Peasent Culture of Bosnia and Hercegovina, La Face cachee de Medjugorje (engleski prijevod The Hidden Face of Medjugorje) i Temelji kršćanstva C.S. Lewisa. Bio je urednik mjesečnika Naša nada, službenog glasila Hrvatske katoličke zajednice. U dva navrata je bio savjetnik Kustodije (1970.-1973. i 1982.-1985.). Fra Ivo je preminuo 28. listopada 2002. godine. Posmrtni ostatci pok. Ive pokopani su na groblju Holy Sepulchre.

Fra Marko je rođen 15. ožujka 1933. godine u Modranu u Bosni. U ratu ostaje siroče te god. 1945. napušta Domovinu i dospijeva u Austriju. God. 1946. dolazi u Italiju u franjevačko sjemenište u Grottamare. U Franjevački red stupio je u Cingoli u Italiji god. 1950. Već sljedeće godine, 20. listopada, dolazi u SAD, gdje nastavlja studij filozofije (u Clevelandu, OH) i teologije (u St. Bonaventure, N.Y. i Teutopolisu, IL). U Teutopolisu je zaređen za svećenika 24. lipnja 1959. Iste godine imenovan je župnim pomoćnikom u župi Srca Isusova u Milwaukeeju (1959.-1962.). Fra Marko zatim istu dužnost obavlja u župi Sv. Jeronima u Chicagu (1962.-1965.), a onda djeluje kao župnik u sljedećim župama: Presvetog Trojstva u Ambridgeu (1965.-1969.), Sv. Jeronima u Chicagu (1969.-1976.), te Srca Isusova u Chicagu (1979.-1994.). U ove dvije župe se ponovno vraća kao pomoćnik: u župu Sv. Jeronima (1994.-1996.) i Srca Isusova (1997. do 2000.). Fra Marko je obnašao i odgovorne dužnosti kustosa (1976.-1979.) i vijećnika (1970.-1973.). Preminuo je u Chicagu na Uskrsni Ponedjeljak, 21. travnja 2003., od komplikacija moždanog udara koji je uslijedio nakon amputacije i druge noge ispod koljena, te je pokopan u franjevačkoj grobnici na groblju Holy Sepulchre u Chicagu.

Fra Dominik je rođen 24. travnja 1915. u Rodoču kod Mostara. Školovao se u Mostaru i Širokom Brijegu, gdje je pohađao klasičnu gimnaziju. U Franjevački red stupio je 1933., a za svećenika zaređen u Mostaru 16. lipnja 1940. Kao mladi svećenik služio je na župama u Tomislavgradu (1942.-1943.) i Kočerinu (1943.). God. 1943. postao je vojni kapelan te na toj službi ostao do završetka rata. Nakon rata uspio je izići na slobodu, najprije u Austriju, a zatim u Italiju. U Rimu je proveo šest godina kao direktor franjevačke tiskare (1948.-1954.). U SAD je stigao 15. travnja 1954. i odmah postao pomoćni župnik u župi Sv. Marije u Steeltonu. Sljedeće godine (1955.) služio je kao župni pomoćnik u župi Srca Isusova u Chicagu, od 1956. do 1960. u župi sv. Josipa u St. Louisu, a od 1967. do 1971. na župi Sv. Jeronima u Chicagu. Godine 1971. imenovan je župnikom župe Our Lady of Highways u kanadskom Sault Ste Marie. Na toj župi ostaje pune 23 godine, do svog umirovljenja 1994. Od tada se nalazi u franjevačkom samostanu Sv. Ante u Chicagu. Osim rada na spomenutim župama, fra Dominik je obavljao i sljedeće dužnosti: zamjenik direktora Franjevačke tiskare u Chicagu (1961.-1966.), duhovni voća Hrvatske katoličke zajednice (1970.-1978.) te duhovni vođa Kolumbovih vitezova (Knights of Columbus) u Sault Ste Marie (1975.-1994.). Umro je 26. svibnja 2003. i pokopan na groblju Holy Sepulchre u Chicagu.

Fra Stephen je rođen 14. svibnja 1917. godine u gradu New Yorku. Tu je završio osnovnu i srednju školu. Sjemenište je pohađao u Westmontu, IL. U Franjevački je red stupio 1987. u Patersonu, NJ. Filozofiju i teologiju studirao je na Holy Name Collegeu u Washingtonu, D.C. i tu je zaređen za svećenika 29. svibnja 1943. godine. Sljedećih godina djeluje kao župni pomoćnik u župama Sv. Marije u Steeltonu (1944.-1946), Sv. Jeronima u Chicagu (1946.-1949.) i Sv. Ćirila i Metoda u New Yorku (1949-1953). Zatim je imenovan župnikom u Steeltonu (1953.-1957.). U Chicagu najprije boravi u samostanu sv. Ante (1957.-1958.), a onda je pomoćni župnik župe Srca Isusova (1958.-1959.). Nakon toga je fra Stephen župnik u Ambridgeu (1959.-1965.) te u župi Sv. Jeronima u Chicagu (1965.-1967.). Četiri godine potom provodi u franjevačkoj rezidencijama Sv. Franje u Gulf Breezeu kao predsjednik (1967.-1968.) i Kraljice mira u Beaver Fallsu (1968.-1971.). God. 1971. ponovno se vraća pastoralnom radu postavši župnikom sv. Ante u Monessenu (1971.-1979.), a god. 1979. postaje kustosom Franjevačke kustodije (do 1982.). Još jednom se vraća u Steelton kao župnik (1982.-1985.). Fra Stephen zatim boravi u Beaver Fallsu (1985.-1991.) i u New Yorku (1991.-1998.), te konačno u samostanu sv. Ante u Chicagu (od 1998. do smrti). Osim dužnosti kustosa, fra Stephen je obavljao i službu savjetnika Kustodije (1955.-1958.). Preminuo je od zatvaranja krvnih žila, 3. lipnja 2004. u bolnici Our Lady of the Resurrection u Chicagu, a pokopan je 8. lipnja 2004. u franjevačkoj grobnici na groblju Holy Sepulchre u Chicagu.

Fra Vincent je rođen 5. studenog 1938. u Ambridgeu. Osnovnu i srednju školu pohađao je u rodnom gradu. U Franjevački red stupio je u Lake Geneva, IL god. 1960. Filozofiju je studirao u Burlingtonu, WI, a teološki studij u West Chicagu, IL. Za svećenika je zaređen 31. svibnja 1969. u Jolietu, IL. Iste godine imenovan je pomoćnim župnikom u župi Sv. Ante u Sharonu. Nakon dvije godine službe u istom svojstvu radi u župi Sv. Marije u Steeltonu (1971.), ponovno u Sharonu (1971.-1974.), a potom u Bethlehemu (1974.-1976.), St. Louisu (1976.) te na župi Srca Isusova u Chicagu (1976.-1978.). Nakon toga imenovan je župnikom Sv. Jeronima u Detroitu (1978.-1982.). Od 1982. do 1985. živi u franjevačkoj rezidenciji Kraljice mira u Beaver Fallsu. Zatim je imenovan župnikom u Župi Presvetog Trojstva u Ambridgeu (1985.-1989.). Godine 1989. postaje župnikom u Sharonu (1989.-1994.), a godine 1994. ponovno se vraća u Beaver Falls (1994.-1996.). Sljedeće dvije godine (1996.-1998.) djeluje u Župi Presvetog Trojstva u Sudburyju. Od godine 1998. boravio u franjevačkom samostanu sv. Ante u Chicagu. Fra Vincent umro je 5.kolovoza 2004., a sprovodna sv. Misa slavljena je na Drexelu, u Chicagu 10. kolovoza 2004.

Rođenjem Paško, fra Miron je rođen 4. siječnja 1916. u Uzarićima kod Širokog Brijega. Osnovnu školu i gimnaziju završio je na Širokom Brijegu. U Franjevački red stupio je god. 1934. na Humcu. Filozofsko-teološki studij završio je u Mostaru 1940. godine te zaređen za svećenika 16. lipnja 1940. Već 1941. Zajednica ga je poslala na postdiplomski studij u Rim, gdje god. 1944. uspješno polaže doktorat iz moralne teologije. U SAD je stigao 8. svibnja 1946. te djelovao kao župni pomoćnik u talijanskim i njemačkim župama u Mt. Carmelu i Lancesteru u Pennsylvaniji (1946.-1949.). Župni pomoćnik potom je u župama Sv. Pohođenja Marijina u Rankinu (1949.-1956.), Sv. Ćirila i Metoda u New Yorku (1956.-1957.) i Srca Isusova u Chicagu (1957.-1958.). Nakon tih dužnosti imenovan je župnikom u istoj župi u Chicagu (1958.-1968.) i tu sagradio lijepu crkvu i školu. Zatim djeluje kao župnik u Rankinu kroz punih 26 godina (1968.-1994.). Od 1994. do smrti stalno se nalazio u samostanu sv. Ante u Chicagu, te povremeno pomagao na raznim hrvatskim župama u Americi i Kanadi. Fra Miron je obavljao službu vijećnika Zajednice u tri navrata (1955.-1958., 1964.-1967. i 1979.-1982.). Umro je u 90. godini života, 8. listopada 2005., te je pokopan u franjevačkoj grobnici na groblju Holy Sepulchre u Chicagu.

Fra Kvirin je rođen 2. veljače 1917. godine u Međugorju. Osnovnu je školu pohađao u Međugorju, a klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu. Franjevcem je postao na Humcu 1934. godine. Filozofsko-teološki studij završio je u Mostaru i tu je zaređen za svećenika 16. lipnja 1940. Nakon ređenja fra Kvirin je 1941. godine otišao na postdiplomski studij filozofije i matematike u Zagreb, a onda god. 1943. u Beč i Innsbruck (Austrija). Na sveučilištu u Innsbrucku god. 1946. stekao je akademski naslov doktora filozofije. Iste godine odlazi u Italiju te kroz četiri godine djeluje kao profesor u gimnaziji za svećenićke kandidate. U SAD je stigao 18. studenog 1950. Iste godine je pomagao na župi Presvetog Trojstva u Ambridgeu. Nakon toga je tri godine predavao na gimnaziji u Westmontu, IL. U franjevačkom samostanu sv. Ante u Chicagu boravio je od 1953. do 1958. kao urednik Glasnika i Hrvatskog kalendara (1961.-1965.). Kao pomoćni župnik djelovao je na župama Srca Isusova u Chicagu (1958.-1961.) i Presvetog Trojstva u Ambridgeu (1965.-1973.). Od god. 1973. do 1992. boravi u rezidenciji Kraljice mira u Beaver Fallsu baveći se znanstvenim radom i pomažući u pastvi. Od rujna 1992. do danas živi u samostanu sv. Ante u Chicagu. Fra Kvirin je pisac brojnih članaka (preko 450) objavljenih u hrvatskim publikacijama te sljedećih knjiga: Analiza i sinteza čovjeka (Chicago, 1958.), Trinitarne teorije pred sudom razuma (pro manuscripto, Chicago 1960., engleski prijevod Chicago: Ziral, 1987.), Temelji spoznaje stvarnosti (Madrid-Valencia: Drina Press, 1966.), Zašto vjerujem (Madrid, 1968.), Odnos naravnog reda stvarnosti prema nadnaravnome (Madrid, 1970.), Sloboda i odgovornost (Chicago: Ziral, 1972.), Marksizam i kršćanstvo (München-Barcelona: Knjižnica Hrvatske revije, 1976.), Filozofija očovječenja i počovječenja (Duvno: Naša ognjišta, 1978.), Ljepota i umjetnost (Chicago: Ziral, 1979.), Misli o religiji (Chicago, 1983.),Tajna počovječenja (Duvno: Naša ognjišta, 1981.), Politika (Chicago: Ziral, 1984.), Filozofija ljudskog duha (Chicago: Ziral, 1984.), Vječni život (Chicago: Ziral, 1987.), Dnevnik (Chicago, 1990.), Kruh naš svagdanji (Chicago: Ziral, 1990.), Opstojnost Božja i stvarnost zla (Chicago: Ziral, 1991.), Isus iz Nazareta (Zagreb: K. Krešimir, 1996.), Filozofija života (Zagreb: K.Krešimir, 1997.), Religija prirodne i društvene znanosti (Mostar: Ziral, 1997.), Čovjek, njegova veličina i njegova bijeda (Mostar: Ziral, 1998.), Razum i religija (Zagreb: K. Krešimir, 1999.). Fra Kvirin umro je 6. srpnja 2006., sprovodna sv. Misa slavljena je na Drexelu, u Chicagu 11. srpnja 2006., te je pokopan u franjevačkoj grobnici na groblju Holy Sepulchre u Chicagu.

Fra Vjekoslav je rođen 10. ožujka 1916. u Uskoplju, Hercegovina. Osnovnu je školu završio u katoličkoj školi u Zenici te pohađao Franjevačku klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu. U novicijat je stupio na Humcu te prve zavjete položio 1934. Teološki studij pohađao je u Mostaru, gdje je i zaređen za svećenika 16. lipnja 1940. godine. Nakon svećeničkog ređenja odlazi na studij kanonskog prava te godine 1945. stječe doktorat iz istog područja na rimskom sveučilištu Antonianumu. U SAD dolazi 17. travnja 1946. Pastoralno je djelovao kao župni pomoćnik u sljedećim župama: Sv. Josipa u Hanoveru, PA (1946.-1947.), Gospe Karmelske u Carmelu, PA (1947.-1948.), Presvetog Sakramenta u Harrisburgu, PA (1948.-1950.), Sv. Augustina u West Allisu (1950.-1955.). U istoj župi je potom župnik (1955.-1967.). U župi Sv. Josipa u St. Louisu djeluje kao pomoćni župnik (1977.-1979.) i kao župnik (1979.-1991.). Fra Vjekoslav je bio poglavar franjevaca (kustos) od 1967. do 1973., starješina franjevačke rezidencije sv. Franje u Gulf Breezeu od 1973. do 1977. te vikar franjevačke zajednice od 1991. do 2000. On se također nalazio na službi savjetnika Kustodije u nekoliko navrata (1958.-1963.,1979.-1982. i 1985.-1988.). Fra Vjekoslav je objavio sljedeće knjige i priloge: Biografija fra Blaža Jerkovića (West Allis, 1952.), Povijest župe Sv. Augustina (West Allis, 1953.), “Hrvatska franjevačka kustodija sv. Obitelji u USA i Kanadi”, u: Šematizam franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije u Hercegovini 1977. (Mostar 1977., str. 217-241 ) i Povijest hrvatske župe Sv. Josipa (St. Loius, 1979.). Fra Vjeko je preminuo u Mercy Hospital u Chicagu u utorak, 29. prosinca 2009. Sprovodna sv. Misa slavljena je 5. siječnja 2010, a pokopan je na groblju Holy Sepulchre.

Fra Theodore (Anthony) Benkovic
Fra Benkovic

Fra Theodore je rođen 27. prosinca 1916. u Steeltonu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Sjemenište je pohađao u Westmontu, IL, a u Franjevački red stupio 1935. godine u kući novicijata u Teutopolisu, IL. U iskrenoj želji da vidi Domovinu i nauči dobro hrvatski jezik, fra Theodore odlazi u Mostar 1938., gdje studira teologiju. Za svećenika je zaređen u Mostaru 29. lipnja 1941. Pastoralno djeluje u župi Sv. Petra i Pavla u Mostaru (1942.-1944.), a nakon toga boravi u franjevačkim rezidencijama u Sarajevu, Zagrebu i Rimu. U Ameriku se vraća 1945. te nastavlja svoj pastoralni rad u župi Sv. Augustina u West Allisu kao pomoćni župnik (1946.-1950.). Zatim je god. 1952. utemeljio župu sv. Ante u Monessenu, PA te njom upravljao do 1960. Župnik župe Sv. Ćirila i Metoda u New Yorku bio je 1960.-1961., a nakon toga župe Sv. Jeronima u Chicagu (1967.-1969.). Također je župnik župe Presvetog Trojstva u Ambridgeu (1969.-1971.), Sv. Marije u Steeltonu (1972.-1976.), Sv. Josipa u Bethlehemu (1979.-1985.), a kao župni pomoćnik služio je u Steeltonu od 1991. do svog umirovljenja 1995. Fra Theodore je obavljao i druge važne dužnosti u Zajednici. Bio je na službi savjetnika Kustodije (1952.-1955. i 1967.-1970.). Službu vikara Zajednice obavljao je dva puta (1950.-1952. i 1976.-1978.), predsjednika rezidencije Sv. Franje u Gulf Breezeu od 1961. do 1967., a rezidencije Kraljice mira u Beaver Fallsu u nekoliko navrata: 1971.-1972.,1978.-1979. i 1985.-1991. Fra Theodore je autor knjige The Tragedy of a Nation, An American Eye-witness Report. Preminuo je u Franciscan Village u Lemontu u utorak, 12. siječnja 2010. Pokopan je na groblju Holy Sepulchre u petak, 15. siječnja. Počivao u miru Božjem.

+ Fra Jerome (John) Kućan
Fra Kucan

Fra Jerko Kučan rođen je 5. srpnja 1924. godine u Steeltonu. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, a High School i Junior College u sjemeništu sv. Josipa u Westmontu, IL. U Franjevački red stupio je 1944. godine. Filozofiju je studirao u Clevelandu, OH, a teološki studij u Teutopolisu, IL, gdje je zaređen za svećenika 24. lipnja 1951. godine. Prvo mjesto njegova pastoralnog rada bila je župa sv. Ante u Sharonu (1952.-1954.). Od god. 1954. do 1961. služio je kao pomoćni župnik u Bethlehemu, a onda sljedećih jedanaest godina (1961.-1972.) kao župnik u rodnoj župi Steeltonu. Nakon toga je imenovan voditeljem duhovnih vježbi i predsjednikom rezidencije Kraljice mira u Beaver Fallsu (1972.-1973.). Župnikom sv. Ante u Sharonu postao je 1973. i tu djelovao četiri godine. Godinu dana je zatim proveo u župi Srca Isusova u Milwaukeeju kao pomoćni župnik, da bi 1978. ponovno bio imenovan predsjednikom rezidencije Kraljice mira. U Steelton se vraća 1979. za župnika i tu ostaje na službi do 1982. Tada je imenovan župnikom župe Sv. Jeronima u Chicagu. Godine 1985. opet je župni pomoćnik u Milawukeeju, a godinu dana kasnije postaje gvardijanom samostana sv. Ante u Chicagu (1986.-1988.). Nakon toga ponovno u dva navrata pastoralno djeluje kao župnik: u West Allisu (1988.-1994.) i Chicagu na župi Srca Isusova (1994.-1995.). Od 1995. do 2004. godine ponovno je bio gvardijan franjevačkog samostana Sv. Ante u Chicagu. Fra Jerko je bio dva puta vijećnik Kustodije (1961.-1964. i 1994.-1997.). Fra Jerko je preminuo 31. prosinca, 2010, sprovodna sv. Misa slavljena je 6.siječnja 2011. u crkvi sv. Jeronima na Princetonu, te je pokopan u franjevačkoj grobnici na groblju Holy Sepulchre u Chicagu.

Fra Bruno je rođen u Lipnu u Hercegovini 18. ožujka 1917. godine. Osnovnu je školu pohađao na Čerinu, a klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu. U Franjevački red stupio je 1936. na Humcu. Studij filozofije i teologije pohađao je u Mostaru i tu zaređen za svećenika 2. svibnja 1943. U franjevačkom samostanu na Širokom Brijegu provodi godinu dana (1944.-1945.), a završetak rata dočekuje u Zagrebu. Godine 1946. bježi iz Domovine u Austriju, a kratko nakon toga i u Italiju (Grottamare i Rim). Sljedećih deset godina fra Bruno se nalazi u Madridu na postdiplomskom studiju i na tamošnjem sveučilištu stječe akademski naslov doktora znanosti iz klasičnih jezika. U SAD dolazi 3. kolovoza 1957. godine te boravi u rezidenciji sv. Franje u Gulf Breezeu (1957.-1959.). Pastoralno zatim djeluje u župi Sv. Ćirila i Metoda u New Yorku (1959.-1963.) kao župni pomoćnik. Ponovno se god. 1963. vraća u rezidenciju sv. Franje, a već sljedeće godine imenovan je župnim pomoćnikom župe Presvetog Trojstva u Ambridgeu. Potom je fra Bruno je predsjednik franjevačke rezidencije u Bever Fallsu (1965.-1973.), kratko opet župnik u Sharonu (1973.-1974.) te ponovno predsjednik iste rezidencije (1974.-1979.). Nakon godine 1979. fra Bruno provodi 12 godina kao župnik u Monessenu (1979.-1991.) i pet godina opet kao predsjednik rezidencije u Beaver Fallsu (1991.-1996.). God. 1996. vraća se u matični samostan sv. Ante u Chicagu u mirovinu. Fra Bruno je obavljao i službu savjetnika Kustodije od 1973. do 1976. godine.

Tek kad ga je bolest shrvala u posljednje vrijeme, više je vremena provodio u svojoj sobi. Konačno je pred Božić 2010. godine, shrvan bolešću odvezen najprije u Mercy Hospital, zatim u Mount Sinai. Kad se stanje malo stabiliziralo, prebačen je u Mother Theresa Nursing Home. Kad mu se na koncu opet zakompliciralo zdravstveno stanje prebačen je u Bolingbrook bolnicu, gdje je i umro u subotu 26. veljače 2011. godine nešto prije ponoći. Za fra Brunu je služena sprovodna u crkvi sv. Jeronima 2. ožujka 2011., a pokopan je na groblju Holy Sepulcher u Alsip, IL južno od Chicaga, gdje su pokopani ostali hrvatski franjevci koji su živjeli i djelovali u Americi i Kanadi. Počivao u miru Božjem!

Fra Josip je rođen 16. veljače 1935. u Brušanima u Lici. Domovinu je napustio kao dječak od devet godina te boravio u raznim austrijskim logorima do 1947. godine. Tada su ga prihvatili hrvatski franjevci u Italiji, gdje je završio gimnaziju. U SAD je stigao 24. rujna 1951. Stupio je tada u sjemenište sv. Josipa u Westmontu blizu Chicaga. Godine 1953. obukao je franjevački habit u Patersonu, NJ. Studij je završio u Rue Beachu, NH, na sveučilištu Sv. Bonaventure, NY, u Butleru, NJ, te na Holy Name Collegeu u Washingtonu D.C. Za svećenika je zaređen u Washingtonu D.C. 12. ožujka 1960. Pastoralno je djelovao na sljedećim hrvatskim župama: Sv. Josipa u Bethlehemu kao pomoćni župnik (1961.-1971.) i kao župnik (1971.-1979.), a onda kao župnik Presvetog srca Isusova u Milwaukeeju (1979.-1982.), Sv. Marije u Steeltonu (1985.-1988.), te Sv. Josipa u St. Louisu (od 1991. do 2010.). Fra Josip je obnašao i važne dužnosti u svojoj franjevačkoj zajednici. Bio je poglavar franjevaca (kustos) od 1982. do 1985., član uprave Kustodije (savjetnik) 1973.-1976. i 1997.-2000. Bio je također urednik tjednika Danica od 1988. do 1990.

Blago je u Gospodinu preminuo u nedjelju, 22. siječnja 2012. godine u Mercy bolnici u Chicagu, u 77. godini života, 59. godini redovništva i 52. godini svećeništva. Sprovodna sv. Misa održala se u četvrtak 26. siječnja u crkvi sv. Jeronima u Chicagu, a ukop u groblju Holy Sepulchre, gdje se inače pokapaju hrvatski franjevci u Americi. Počivao u miru Božjem!

[1]Ovaj popis preminulih hrvatskih franjevaca članova Kustodije Sv. Obitelji načinjen je prema godinama njihove smrti.