Hrvatski svećenici u Americi

Priče o ranim katoličkim svećenicima - misionarima u Americi nerijetko izgledaju kao prave bajke. Oni su išli naprijed, osobito na zapadnoj obali, otkrivajući nove predjele, nova indijanska plemena, nastojeći ih pridobiti za Krista i u tu svrhu utemeljujući nove misijske postaje. Među tim prvim katoličkim svećenicima bilo je i Hrvata. Tako je još u 16. stoljeću u Meksiku djelovao dominikanac Vicko Paletin, rodom s otoka Korčule. Zagovarao je humani način pokrštavanja Indijanaca te na latinskom jeziku napisao nekoliko zanimljivih rasprava o novom kontinentu.  Nakon višegodišnjeg djelovanja među Indijancima, god. 1570. vratio se u rodnu Korčulu, gdje je sagradio dominikanski samostan, u kojemu je i umro. Drugi poznati misionar bio je isusovac Ivan Ratkay, rođen 1647. u Hrvatskom zagorju, u hrvatskoj plemenitaškoj obitelji.  U Meksiko je dospio 1680. godine i tu djelovao među indijanskim plemenima obraćajući ih na kršćanstvo. Velika mu je želja bila poći dalje na sjever, u Kaliforniju, ali ga je u tome spriječila rana smrt:  Umro je u prosincu 1683., u 36. godini života, vjerojatno otrovan od urođenika. Mnogi ga drže mučenikom i svecem.

            Ratkayevu želju da pođe dalje na sjever ostvario je jedan drugi isusovac, također Hrvat, o. Fardinand Konšćak (Konsag), vjerojatno najpoznatiji hrvatski misionar među Indijancima.  Rođen je 1703. u Varaždinu.  Godine 1730. otplovio je za Meksiko.  On je prvi nedvojbeno dokazao da Kalifornija nije otok - kako se do tada držalo - nego poluotok.  Njegovom su se kartom Kalifornije služili sve do sredine 19. stoljeća. Putovao je na konju stotinama milja kroz bijelcima dotada nepoznatu zemlju, obraćajući Indijance i utemeljujući nove misijske postaje. Polazišna mu je točka bila isusovačka misija San Ignacio, tada najsjevernija od petnaestak isusovačkih postaja na tom području. Odatle je najprije osnovao misiju Santa Gertrudis (1751.), a potom je namjeravao osnovati i misiju San Francisco de Borja, na mjestu koje je otkrio 1758.  U tome ga je spriječila smrt: preminuo je 1759. godine, u 56. godini života.  Ideju je ostvario njegov prijatelj o. Retz god. 1762.  Konšćak je osnovao i rudarsko naselje San Antonio Reala. Gradio je rudnike, ceste i brane, što mu je kao vrsnom matematičaru i inženjeru lako polazilo za rukom.  U Kalifornijskom zaljevu jedan se otočić naziva njegovim imenom: Consag Rocks. O Konšćaku su mnogi povjesničari pisali pohvalno, slaveći njegovu radinost, požrtvovnost, sposobnost, a nadasve njegov izvanredni pristup Indijancima, koji su se u mnoštvima obraćali na njegovu riječ. Mnogi su, čuvši za njegovu smrt, dolazili izdaleka u San Ignacio, naričući i glasno plačući, jer su ga držali svojim dragim duhovnim ocem.

            Najpoznatiji hrvatski misionar u 19. stoljeću bio je vlč. Josip Kundek (1809.-1857.), svjetovni svećenik, rodom iz Ivanića kod Zagreba.  On je u Ameriku dospio preko Leopoldinen Stiftung godine 1838. Od Europe do New Yorka putovao je 43 dana. Djelovao je među njemačkim doseljenicima u Jasperu, Indiana, te je osnovao tri nova grada: Fardinand, Celestine i Fuldu. Osim toga je osnovao njemačku župu u New Orleansu. Putovao je natrag u Europu da bi tamo prikazao potrebu novih svećenika za rad među njemačkim odseljenicima, te sa sobom poveo šesnaest svjetovnih svećenika i dva benediktinca.  On je bio glavni organizator i pomagač benediktincima u osnivanju vrlo poznate opatije sv. Meinrada.  Među svećenicima koji su pošli s vlč. Kundekom bio je i jedan Hrvat, vlč. Eduard Martinović, ali i on je djelovao među Nijemcima. Malo je svećenika doprinijelo širenju katolicizma na američkom Srednjem Zapadu kao vlč. Kundek: dugo su njemački useljenici čuvali spomen na njega. U povodu stote obljetnice njegove smrti, u Jasperu mu je podignut spomenik, a jedna je ulica prozvana njegovim imenom.  Benediktinac Dunstan McAndrews napisao je doktorsku disertaciju o vlč. Kundeku.

            Ipak je tek krajem 19. stoljeća biskup Strossmayer poslao u Ameriku svećenika koji je djelovao među Hrvatima.  Vlč. Božić (1861.-1900.) došao je u Pittsburgh 1894., a već slijedeće godine otvorena je prva hrvatska crkva u istome gradu.  Toj je proslavi bio nazočan mjesni biskup, mnogi gosti, te tisuće radosnih Hrvata.  Zbog sve većeg priljeva Hrvata u Pittsburgh, Božićev nasljednik vlč. Franjo Glojnarić odlučio je izgraditi novu, veću i ljepšu, crkvu.  Izgrađena je na brdu Bennetu u blizini Pittsburgha te posvećena god. 1900.  Uskoro je uz crkvu izgrađena i škola.  A vlč. Božić otišao je u Steelton, Pennsylvania, gdje je također utemeljio hrvatsku župu.  Preminuo je vrlo rano, u 40. godini života. Ipak, kroz čitavo to vrijeme broj hrvatskih svećenika bio je vrlo malen (a dijelom je to tako ostalo sve do danas).  Uz to, nerijetko je dolazilo do sukoba između župljana i svećenika, kojima su uzroci bili različiti: politički svjetonazori, zavist, nepismenost, teško uklapanje u novu sredinu.  Ipak, unatoč svim tim problemima moramo odati veliko priznanje svim tim svećenicima - pionirima vjerskog rada među hrvatskim useljenicima u Americi.  Oni ne samo da su bili vjerske i duhovne vođe, koji su gradili crkve i župne kuće, nego su također gradili i škole, dvorane za okupljanje Hrvata, bili su pomoćnici u svakoj potrebi, socijalni radnici, tješitelji u tuzi, pokretači i izdavači brojnih hrvatskih novina i časopisa u Americi.

            Prvi hrvatski franjevac u Americi bio je fra Gaudencije Gorše, koji je po smrti vlč. Božića (1900.) preuzeo Župu sv. Marije u Steeltonu.  Nakon njega slijedit će mnogi drugi.  Čudno je da je, u tim prvim godinama osnivanja hrvatskih župa, najmanje župa osnovano u državama s najbogatijom hrvatskom iseljeničkom populacijom. Tako je u Kaliforniji dugo postojala samo jedna čisto hrvatska župa.  Utemeljio ju je vlč. Anton Žuvić u Los Angelesu tek 1909. godine, a crkva je izgrađena do 1910.  Prije njega je kratko među Hrvatima u istom gradu boravio vlč. Anton Glumac, ali nije uspio utemeljiti župu.  Mješovitu slovensko-hrvatsku župu u San Franciscu osnovao je slovenski svećenik Franjo Turk, ali se većina Hrvata nije složila s takvom kombinacijom.

            Puno je veći broj hrvatskih župa nastao u istom razdoblju u istočnim državama, osobito u Pennsylvaniji.  Tako je vlč. Bosiljko Bekavac sa svojim župljanima god. 1901. izgradio novu hrvatsku crkvu u Pittsburghu.  Isti je svećenik 1903. djelovao i u Sharonu, ali nije uspio izgraditi crkvu zbog svađe župljana.  Vlč. Mate Matina osnovao je god. 1902. hrvatsku župu u Rankinu, dok je 1901. vlč. M. Kajić osnovao župu sv. Roka u Johnstownu te izgradio crkvu 1905.  U Clevelandu, Ohio, župu je utemeljio vlč. Milan Sutlić, te izgradio crkvu 1904.  Vlč. I. Dolinac pokušao je osnovati župu u New Yorku 1904., ali nije uspio: uspjelo je to fra Ireneju Petričku god. 1913.  Grkokatolička hrvatska župa u Clevelandu utemeljena je 1901.  U nju su dolazili grkokatolici podrijetlom iz Žumberka, a prvi su župnici bili vlč. Hranilović i vlč. Severović.  U Chicagu je prva slovensko-hrvatska župa bila osnovana 1903.  Prvi je svećenik bio Slovenac vlč. Janez Kranjec.  Posebna je hrvatska župa pod imenom Presvetog Srca Isusova utemeljena 1912., a u nju je 1913. došao vlč. Ivan Stipanović.  Grkokatolička hrvatska župa u Chicagu osnovana je 1905.  Župu sv. Jeronima utemeljio je fra Leon Medić 1912.  U državi Illinois u to je vrijeme postojala i hrvatska župa u Jolietu: utemeljio ju je vlč. George Violić 1906.  U Kansas Cityju hrvatsku je župu utemeljio msgr. Martin D. Krmpotić 1902. godine: u njoj je župnikovao sve do svoje smrti god. 1931.  On je zaslužan i za dovođenje hrvatskih časnih sestara, koje su uglavnom vodile hrvatske škole.  Najprije su iz Banje Luke došle sestre Klanjateljice krvi Kristove 1906. u Kansas City, a potom, 1909., i franjevke iz Maribora.  Poslije su (1926.) došle i sestre milosrdnice, na poziv vlč. B. Bekavca.

 

 

Kazalo djelatnosti.............................................Index